Upoznajte umjetnost

Slikam kao da dišem. Biti isti, a u stalnoj promjeni. Tako sam ušao u svijet slikarstva i ostao sam sam na tome putu.

Nisam neki “based artist”. Kao recimo, umjetnik iz Poreča, ili iz Istre. Ne pripadam baš nigdje. Barem se tako osjećam, a osjećaj je savršen. Nema ladice u koju ću biti utrpan.

Vrlo rano, kao mali dječak sebe sam definirao kao slikara. Od rana sam crtao, po zidovima, klupama, papiru.

1999. diplomirao sam slikarstvo.

Danas živim svoj dječački san umotan u ovo ludo vrijeme u kojem živimo i na koje nisam računao.

Formalno obrazovanje neki guraju kao imperativ, kao alibi, a meni je ono značilo odlazak iz rova i odlaganje puške da bih preuzeo kist. Davno je to bilo, gotovo se i ne sjećam detalja. Smatram da je biti slikar, posao u kojem si najusamljeniji, pomoću kojeg komuniciram sa svijetom. Slikarstvo me oslobađa samoće. Neki čudan krug.

Želim napraviti nešto u umjetnosti što mogu rijetki, nešto gdje se promatrač ispred mojega rada nalazi izvan zone komfora, gdje započinju pitanje da li je moguće takvo što, ja tu pokušavam opstati i stvarati.

Ta ideja me vodi cijelo vrijeme, moram priznati iako nije lako I gotovo svaki dan postavljam si pitanja, na koja je jednini odgovor stvaranje. Taj svakodnevni ritual daje mi razlog za život. Ritual konstantnog učenja, promjena, odabiranja najtežeg puta, stalno postavljanje pitanja, sa čistom glavom i vjerom.

Inspiracija je glazba. U tišini ne bih mogao uzeti kist u ruke.

Inspiracija je pisana riječ. Inspiracija je u povijesti, religiji, praktički u svemu. U mojoj susjedi koja mi može biti inspiracija za pet novih slika. U pustim ulicama i gradovima. Često noću prije spavanja radim skice u glavi. Slike same dolaze, ponekad se pretvore u snove, a ponekad se pretoče na platno. Inspiracija je u povijest umjetnosti. Svi i sve. Lica ljudi kao knjige. Lica na koja nadire plima života, I prije nego se povuče, ja je slikam i bilježim. Figuracija kao inspiracija. Slikarska tradicija kao polazište I kao obveza.

U slikanju koristim sve dostupno. Sve tehnike. Apsolutno.Nakon dugo godina vratio sam se ulju i tu ću ostati neko vrijeme. Nemam najdražu boju. Plava i zelena su mi strane. Crvena je ok.

Moje slike su kao slikani dnevnici koji mi kazuju kada sam bio sretan, kad sam se bojao, kad sam hipnotički slikao…kada sam bio gladan. Kada uspijem biti ću dva puta sretan. Zbog onih koji su vjerovali i onih koji su sumnjali.