Eugen Varzić poznat je ponajprije kao figurativni slikar, no njegov likovni jezik odavno je nadišao granice platna. Fasciniran idejom transformacije, Varzić u svoje skulpture ugrađuje odbačene predmete i pronađene materijale — stvarajući trodimenzionalne forme koje nose isti naboj i istu poetiku kao i njegovi portreti.
Kritičarka Gorka Ostojić Cvajner opisala je taj ciklus precizno: slaganje boca koje tvore impozantnu skulpturalnu formu organskoapsraktne poetike i ekspresivnog govora, dijagonalno vezane strukture podnih i slobodnostojećih skulptura te izvrsni reljefi pogodni za integralno pokrivanje zidnih površina. U tim radovima Varzić ne gradi — on transformira, pronalazi skulpturu tamo gdje drugi vide otpad.
Eugen Varzić autor je dviju javnih skulptura izrađenih u mozaičkoj tehnici — Trosjed i Konfin — postavljenih u Poreču. To nisu dekorativni urbani elementi, već punokrvna skulptorska djela obložena mozaikom koji im daje vizualnu trajnost i otpornost na vanjske utjecaje.
Skulpture su nastale u suradnji s Travisanutto Mosaici iz Spilimberga — jednom od najcjenjenijih mozaičkih radionica na svijetu — što potvrđuje Varzićevu posvećenost vrhunskoj izvedbi i kvaliteti materijala.
Varzićev opus javnih radova obuhvaća:
Kroz skulpturu, instalacije i grafiku, Varzić prihvaća teme ikonografske sinteze u figurativnom prikazivanju — na platnima i drugim površinama. Njegova skulptorska praksa nije odvojena grana stvaralaštva: ona je nastavak istog unutarnjeg pitanja koje postavlja i u slikarstvu — koliko je moguće istisnuti granicu između materijala i značenja, između forme i osjećaja.
Za Varzića skulptura nije bijeg od kista. Ona je samo drugi način disanja.
















Subscribe to get the latest posts sent to your email.