Recenzije

Drugi svijet – Marino Baldini

Djelovanje umjetnika veoma bogata opusa pretpostavlja različite cikluse s istraživanjem čitavog niza izričaja. U svojim slikarskim nastojanjima Eugen Varzić ostvario je vrlo zanimljiva istraživanja na polju nove slike ili još preciznije, svojim figurativnim pristupom kroz različite medije i stvaralačku množinu dosegao je konstantu visokog vizualnog učinka. Njegovi najnoviji radovi upravo potvrđuju koherentnost, ali i sažimanje različitih iskustava koje je razvio od popartističkih gradnji pa sve do intimizma biografskih i autobiografskih značajki. Kroz skulpturu, instalacije, grafiku, mnogobrojne druge vizualne medije, autor je kao vrstan slikar upravo u figuraciji platna i drugih podloga zahvatio tematike ikonografske sinteze. Bez obzira radi li se o aktovima, pejzažima, sakralnoj tematici ili portretima, Eugenova nizanja idu s druge strane citata. Tako stvarajući izvornom invencijom, autor i u ovom ciklusu iz rada u rad predstavlja nove likovne sustave čija naracija nije u likovnom smislu samo ono što prikazuje figurativni privid. Polje slike Eugena Varzića osim što likovno besprijekorno funkcionira, sadrži čitav niz umjetničkih naracija koje su posljedica sustavnog pristupa i atributske gradnje koja njegove kompozicije oplemenjuju čitavim nizom datosti bitnih za razumijevanje cjeline. Bitna je karakteristika njegovih radova ne samo stvaranje u ovome vremenu već i rezultat koji to potvrđuje tehnikom, vizualnim dosegom, koloritom i tematikom. Umjetnikovo nastojanje, što više, proizvodi datosti čije pripadanje sadašnjem likovnom trenutku također svojom aktualnošću konceptualizira jedinstvenošću dajući djelima sadržaj koji ih smisleno oživljava za nadolazeća vremena. Poput slikarskog proroka, Varzić zahvaća u različite tematike dubokim naracijama koje govore o pristupu koji je smislen, željen, a vizualno i narativno jasan. Radi se o dosegu koji ne gubi intenzitet u velikim formatima upravo radi svoje autentičnosti nastaloj na invenciji i gradnji koja proizlazi iz prepoznatljivo osobnog rukopisa. Naravno, Eugenov rukopis je izvrsna osobna tehnika, kolorit, suvremeni govor, ali još više od toga, naracija koja objedinjava invencijom kakvu ne očekujemo. To nije samo osoben pristup, već rezultat istraživanja s rezultatima ugodne figurativne novosti i konkluzivnog sažimanja u funkciji slike. Upravo je zbog toga Eugen Varzić svojim najnovijim djelima dosegao onu vrstu uvjerljivosti iza čije umjetničke vrsnoće stoji opravdanost sadržaja. Trud se isplatio metafizičkom čitljivošću i podrazumijevanjem u stvaranju sadržajnog konteksta koji otvara nove vizualne i sadržajne horizonte.