Porečkog Slavonca, može i obratno, Eugena Varzića upoznasmo nekojim djelima na skupnim izložbama po Istri.Moćno se otkrivao zanimljivim uradcima, da bi smostalnom prezentacijom u palači Zuccato definitivno potvrdio suvisla iznenađenja svježine izgradnje profiliranosti I dojmljivosti.
Kombiniranom tehnikom kolažiranja doslikanih I nadslikanih fotokopija veduta, automobila I likova nadogradio je pastozne premaze većih bojanih ploha.U njih često ispremješa bareljefne bijele glave neutralnih odrednica I tipičan popartistički rekvitizarij.Umjetnik tako komunicira unutar vizualne višedimenzijske faktografije ipak čvrsto jedinstvenih ansambala.Njima nameće amerikanizirajuće reference kulturne i subkulturne dokumentaristike, iako znade uklopiti I ličnosti Picassa, Velazqueza ili Murtića. Sav taj organizirani panoptikum formiran je I pregradama na samoj determiniranoj formi slike, koje su rasipno I pompezno opisane engleskim nazivljem (Naked&Famous, The bull is dead itd.) Rezultat svega toga normalno I snažno funkcionira, autorski zanimljivo, a lišeno prezasićenosti eventualne nasađene kombinatorike.
U uspjelim radovima naglašen je ritam I asimetrija oleatskih naslaga s diskretno projiciranim crtežom iluzionistički oprostorenim trodimenzijskim naglascima, koji spontano izviru I utiču u dvodimenzijski prikaz paralelnih stvarnosti.Te slikane tvorbe su vješto zaokupljene aranžiranim izazovom zvučnog kolorizma osebujnog osjećanja gotovo taktilne estetike.
U otuđenom svijet, autističkom i nezadovoljnom izložba mladog stvaraoca zrači optimizmom, voljom i dinamizmom uzleta.Mladiću pred kojom je budućnost.Fascinira i ponese gledatelja neagresivnom logikom međuigre iluzije i aluzije maštovito recikliranih nasada popartizma jedne druge i drugačije generacije i poruke, presađenog trenutka koji je odmakao.Je li riječ o hommageu ili evokaciji ugođaja jednog bitnoga pravca?
Varzić bilježi, dokumentira, ponekad se i ironično ludira, ipak bježeći od naracija i fabulacija.Tako uspješno korespondira i s proturiječnostima unutar kojih se koprcamo i djelujemo.Intelektualiziran je I refleksivan, a ironijom se distancira, ograđuje od vlastite smionosti.Možda njome izgrađuje odstupnicu neutralnu i neobavezujući, ukoliko je to uopće moguće.Uspjela izložba mladog slikara koji se apsolutnom autohtonoću poigrava silnicama fluida vremena izigravajući trendovska angažiranja i prožimanja.
Street Art – Branko Mrkušić