Slikam život
Moj fokus oduvijek je bio na figuraciji i realizmu. Svaki dan donosi novu priču, novi izazov, novu borbu. Kao motiv biram ljude oko sebe — najbliže, najiskrenije, najranjivije.
Od ranih dana zaljubljen sam u radove starih majstora, njihove vještine i tehnike. Kad se osvrnem unatrag, shvatim da sam se usredotočio na figurativno slikarstvo jer je ono bilo najbliže ideji stvaranja nečeg drugačijeg — nečega što drugi nisu mogli ili se ne bi usudili. Bio je to način da izazovem sebe.
Kratko sam usavršavao tehniku i procese koji stoje iza stvaranja, no brzo sam otišao dalje — prema poruci. Prema psihološkim, moralnim i etičkim vrijednostima koje želim zastupati. Prema unutarnjim borbama koje modeli nose u sebi.
Proces koji se vidi
Na mojim portretima i figurativnim slikama vidljiv je proces kakav jest — sirov, nefiltriran, nesavršen. Trag kista ostaje na platnu. Moje prisustvo ostaje u slici. Upravo to ih odvaja od sfere hiperrealizma.
Kad sam počeo raditi na tome, shvatio sam da će to biti princip: ne uzimaj zarobljenika. Otišao sam učiti s najboljima na svijetu — u Madrid, u radionice Eloya Moralesa i Antonija Lópeza Garcie — i ostvario značajne pomake, kako u tehnici, tako i u razumijevanju vlastite likovnosti.
Inspiracija izvan granica
Moji uzori i učitelji razlikuju se od sredine u kojoj živim i stvaram. Taj odmak bio je fantastičan — davao mi je snage za više i bolje, a ponajviše osjećaj da je sve moguće.
Želim raditi nešto što se rijetko radi u suvremenoj hrvatskoj likovnoj umjetnosti: nešto što promatrača ostavlja izvan zone udobnosti. Nešto što ga, dok stoji ispred platna, tjera da se zapita je li ono što proživljava zapravo moguće. Tu pokušavam preživjeti i stvarati. Ta ideja me drži — iako moram priznati da to nije uvijek lako.
Slikanje kao ritual
Gotovo svaki dan postavljam si brojna pitanja. Na sva postoji samo jedan odgovor: stvaranje.
Taj svakodnevni ritual daje mi razlog za život — ritual stalnog učenja, mijenjanja, odabira najtežeg puta, neprestanog postavljanja pitanja, bistre glave i vjere. Moje slike su poput naslikanih dnevnika koji mi govore kada sam bio sretan, kada sam se bojao, kada sam slikao hipnotički… i kada sam bio gladan.
Za mene je slikanje poput disanja.
