Enfer en paradis – Marino Baldini

Eugena Varzića već odavno prepoznaje kritika lokalne i šire umjetničke scene. Radi se o stvaraocu koji je počeo izlagati devedesetih godina, još za studija u Rijeci, a već je od početka, osim slikarskog, stao pokazivati grafički, skulptorski, dizajnerski, te talent povezan uz suvremene medije (video, televiziju, film), te razne asamblaže različitih postupaka na tragu umjetničkih avangardi izvedene posljednjih godina.
Još prije osnivanja Hermetskog kromatizma, međunarodnog umjetničkog pokreta kojem je suosnivač od kraja 1999., zadužio je sredinu u kojoj živi i radi djelima jasnog talenta koja zadiru u temelje likovnosti dvadesetog stoljeća elaborirajući znano prema novim dosezima.Njegova interpretacija klasika predratne i poslijeratne likovne scene Amerike i Europe, proširila se zadnjih godina u interes prema svakidašnjem, seriji, građenju ciklusa novom slikom s uporištem u popartističkim i osobnim inovacijama. Kao autor postkonceptualnih tendencija procesualna tijeka, Varzić je svoj zaokret djelomice u pojmu nove hrvatske slike približio temi intimizma čitljivog kroz tematiku najbližih osoba, posebno članova obitelji. Tehnički, radi se o djelima znatnih dimenzija, ispunjenih bojom, reljefom, grafitirnjem i čitavom serijom drugih postupaka. Kao vrstan poznavatelj povijesnog i slikarstva moderniteta, te suvremenih umjetničkih medija, Eugen ne bježi od citata, te nanovo potvrđuje svoje proročke nastupe koji ga prate još od početka, posebno u porečkim izlaganjima palače (Galerije) Zuccato. U ovoj se prigodi autor predstavlja u dvije cjeline. Prvu zauzimaju radovi nastali do ove godine, kroz koje se jasno razabire njegov put prema produbljenoj zamjedbi i umjetničkoj interpretaciji. S odnjegovanom brigom za detalj i u najvećim kompozicijama nastao je ovogodišnji ciklus s likovima njegove najuže obitelji, fenomenoloških i profiliranih pojavnosti čija serija predstavlja prepoznatljiv odmak prema novom umjetničkom dosegu. U novoj seriji radova istaknutog rukopisa što u slikarstvu zadnjih godina razvija Eugen Varzić, posebno od ciklusa Ablon koji je nastao u Parizu, najnoviji niz djela potvrđuje njegov doseg i status na likovnoj sceni. Prije svega kroz jasnu manifestaciju figurativnog koja u sebi objedinjava postupke i izričajne elemente značajnih pokreta od novovjekih stilova do avangardi i postavangardi, a nakon toga ustrajanjem u značenju kojeg njegova pojava ima na istarsko-riječkoj i široj umjetničkoj sceni, gdje personalizirano uz stalne prinose kontinuirane vrijednosti dokazuje svoj umjetnički izbor.Također su u ovoj prilici umjetnikovi argumenti potpuno jasni. Radi se u figurativnoj likovnosti poosobljene interpretacije, u kojoj je motiv, njegovo citiranje ili ponavljanje, samo osnova tehničkim, procesualnim i sinergičkim postupcima čija nas morfologija površine i boje, geometrija kompozicije ili grafizmi mikrocjelina, uvode prema sinestetičkim ugođajima. Eugen Varzić je i u novom ciklusu postigao uspješan asamblaž svojih intimističkih nastojanja u slikarstvu, koje ne samo da objedinjava različite umjetničko stilske postupke, već se u svojem razvoju od elaboracija djela stvaralačkih genija novijeg slikarstva, obrušava prema iznalaženju Varzićevih novih solucija koje su postale sastavnim dijelom njegova prepoznatljivog umjetničkog rukopisa.