Prva misao koja mi se nametnula u susretu s djelima Eugena Varzi\u0107a bila je kako te slike nisu \u201esamo\u201c zanatski perfektno naslikani portreti i prizori, ve\u0107 se radi o slo\u017eenom procesu ulaska i uprizorenja odre\u0111enog portretnog predlo\u0161ka u bijelu povr\u0161inu platna. Umjetnikovo inzistiranje da prikazuje fragmente crta\u010dkog i slikarskog procesa, gdje pratimo kako se iz crta\u010dke podloge i matrice bojom popunjava i oblikuje jedan portret, ima vi\u0161estruko kodiranu simboliku i metaforiku. To nije tek svjesno odmatanje ili skidanje zavjese s tajni slikarske tehnike, ve\u0107 ima svoju gotovo ritualnu prispodobu \u2013 ljudi koje portretira postepeno se pojavljuju pred nama, da namjerno maksimalno pojednostavim, izranjaju iz tame i dalje ostaju\u0107i u njoj, neki se sna\u017eno i nepokolebljivo okre\u0107u prema svjetlu, a tre\u0107i nose o\u017eiljke ovozemaljske egzistencije kao trajne tragove koji ne mogu biti izbrisani u ovoj materijalnoj dimenziji postojanja. Oni kao da povezuju svjetlo i tamu, jednim dijelom u limbu, a drugim dijelom svojeg bi\u0107a okrenuti prema obe\u0107anju vje\u010dnog \u017eivota.<\/p>\n\n\n\n
To je bilo moje prvo iskustvo s Eugenovim slikama, a jedna od prvih asocijacija mi je bila filmska saga Underworld. Ne samo radi stilizacije pojedinih slika, ve\u0107 radi te nagla\u0161ene energije dualnosti izme\u0111u dobra i zla, koju sve ja\u010de osje\u0107amo u zadnjih nekoliko godina. Zatim sam se sjetila filma Mi djeca s kolodvora Zoo, pa djela i filmova Clivea Barkera, i raznih drugih razina i dimenzija oko nas za koje ba\u0161 i ne moramo znati. Onih gdje se ljudi pate, bore sa svojim demonima, ili gdje su u nekom trenutku bili prisiljeni izdati sami sebe. Zapravo sam bila zate\u010dena intenzitetom emocija i natalo\u017eenih iskustava koje je slikar prenio, ili izvukao na povr\u0161inu, u pojedina\u010dnim portretima, \u0161to vjerujem kako je i za samog umjetnika vrlo psihoemotivno i fizi\u010dki naporan proces. Ozbiljno slikanje nije \u0161ala, i ono, da parafraziram Zlatka Kesera, ostavlja posljedice na umjetniku. Ali, u ovom trenutku profesionalne afirmacije, Varzi\u0107 je apsolutno svjestan kako je slikanje poziv i kako svoj put ne mo\u017ee\u0161 lako izbje\u0107i, a \u010dak i ja mogu \u010duti glas njegove majke koja mu \u0161ap\u0107e \u201eMa daj \/ ma de!\u201c, tobo\u017ee, \u0161to ti je to sve trebalo. Varzi\u0107eva je snaga u tomu \u0161to je maj\u010dinu ljubav koja se u starijim generacijama \u017eena iskazivala kroz emociju i stanje straha slikanjem transformirao u \u010distu ljubav, ali na to \u0107u se jo\u0161 kasnije vratiti.<\/p>\n\n\n\n
Mnogi se ljudi u ovom trenutku bore da sa\u010duvaju i zadr\u017ee svoju ljudskost, ali i du\u0161u, i nije im lako u tim borbama. Pa kada kriti\u010dar Vinicije B. Lupis Varzi\u0107evo djelo povezuje s tzv. misti\u010dnim realizmom, ne\u0107emo mo\u0107i negirati i blizinu katoli\u010dkog misticizma, posebice mogu\u0107e lagane umjetnikove infiltracije na boravcima u \u0160panjolskoj, gdje s obzirom na njihovu kulturolo\u0161ku tradiciju ne mo\u017eete postati preko no\u0107i neo-geo slikar, i gdje se katoli\u010dka mistika kroz stolje\u0107\u00e2 naprosto mo\u017ee \u201edownloadati\u201c iz oblaka i opipati na ulicama gradova. \u0160panjolske slikarske utjecaje kod Varzi\u0107a osje\u0107am i u koloristi\u010dkoj paleti, u vidljivoj ljubavi za komplementarne parove boja koji su karakteristi\u010dni za \u0161panjolski manirizam i barok.<\/p>\n\n\n\n
Lako\u0107a bravuroznosti s kojom Eugen Vrazi\u0107 stvara svoja djela na morfolo\u0161koj razini hiperrealisti\u010dke ina\u010dice ovdje su nu\u017ean preduvjet da bi se u slike ugradili i drugi, kompleksniji slojevi metafora, stanja i emocija. Mo\u017eemo govoriti i o svojevrsnim \u201eslikama s klju\u010dem\u201c, gdje \u0107e svatko u pojedinom djelu, bez obzira na naslov slike, vidjeti do onih slojeva koje je s\u00e2m iskusio u teoriji ili praksi kroz \u017eivot.<\/p>\n\n\n\n
Ako ste hipersenzibilni ili hiperempati\u010dni, mnoge \u0107ete Eugenove slike radi visokog stupnja naturalizma te\u0161ko mo\u0107i du\u017ee promatrati, posebice o\u010di ljudi, u kojima je umjetnik zaista prenio fragmente du\u0161e, emotivne, a mo\u017eda i karmi\u010dke otiske. No, on je to napravio namjerno, da se trgnemo iz na\u0161ih post-covid uljuljkanih, otupjelih osjetila, i pomanjkanja empatije za druge oko nas.<\/p>\n\n\n\n
Ali, nije sve mra\u010dno i beznadno, \u0161tovi\u0161e; treba dati \u0161ansu umjetnikovoj seriji motiva vezanih uz majku, maj\u010dinstvo, \u017eenu, \u017eensku kreaciju u ovoj dimenziji postojanja \u2013 uz odre\u0111eni panteisti\u010dki prizvuk Kreacije (koja je \u017eenskog roda), i koja stvara sav \u017eivot oko nas, od biljnih preko \u017eivotinjskih kraljevstva do ljudske vrste, tu je istovremeno za\u0161titni\u010dki i ru\u0161ila\u010dki aspekt Kreacije. U umjetnikovim prikazima \u017eena i majki kao da je zato\u010deno Vrijeme, koje nas opominje da se ne poigravamo s darom \u017eivota koji nam je poklonjen.<\/p>\n\n\n\n
\u017divimo u vremenu obmana, iluzija i maski, gdje se po svojoj profesiji ili statusu mnogi ljudi koji bi trebali biti pozitivci i ponizno slu\u017eiti ljudskoj dobrobiti demaskiraju kao negativci pa i sluge onih tamnijih dominiona, a oni s kojima ne bismo nikada \u017eeljeli sjediti zajedno u javnom prijevozu, kafi\u0107u ili kinu, ili ne bismo generalno htjeli biti s njima vi\u0111eni u dru\u0161tvu, pokazuju se u nekim \u010dudesnim trenucima kristalno jasno kao ranjeni, ali empati\u010dni i nje\u017eni pozitivci u kojima ljudskost nije uspjela biti uni\u0161tena i slomljena. Ta su vremena davno predskazana, bez obzira na to tko u \u0161to vjeruje ili ne vjeruje. Vrlo delikatna o\u0161trica neutralnosti na kojoj u tom duhovnom kontekstu Eugen Varzi\u0107 funkcionira, otvara \u0161iroki dijapazon interpretativnih mogu\u0107nosti za svakog promatra\u010da njegovih djela jer u umjetnikovim ciklusima nije zapakirana nikakva dogma. Njega zanima emotivna \u010disto\u0107a, koja se vrlo \u010desto gotovo automatski transformira u ne\u0161to uzvi\u0161enije.<\/p>\n\n\n\n
U licima ranjenih i izmu\u010denih ljudi \u010desto se krije najve\u0107a ljubav i \u010de\u017enja za Nebom, isto kao \u0161to se na licu najljep\u0161e \u017eene ili mu\u0161karca u o\u010dima mo\u017ee osjetiti duboka tama. Mnogi su to pisci i filozofi ranije izrekli na sli\u010dan na\u010din, ali takvo je i moje izvorno, osobno iskustvo. Jer Eugenove slike zrcale te du\u0161evne rebuse.<\/p>\n\n\n\n
Iva K\u00f6rbler<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Prva misao koja mi se nametnula u susretu s djelima Eugena Varzi\u0107a bila je kako te slike nisu \u201esamo\u201c zanatski perfektno naslikani portreti i prizori, ve\u0107 se radi o slo\u017eenom procesu ulaska i uprizorenja odre\u0111enog portretnog predlo\u0161ka u bijelu povr\u0161inu platna.<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":9882,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"jetpack_post_was_ever_published":false,"_jetpack_newsletter_access":"","_jetpack_dont_email_post_to_subs":false,"_jetpack_newsletter_tier_id":0,"_jetpack_memberships_contains_paywalled_content":false,"_jetpack_memberships_contains_paid_content":false,"footnotes":""},"categories":[10],"tags":[],"class_list":["post-9869","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-recenzije"],"translation":{"provider":"WPGlobus","version":"3.0.2","language":"hr","enabled_languages":["en","hr"],"languages":{"en":{"title":true,"content":true,"excerpt":true},"hr":{"title":true,"content":true,"excerpt":true}}},"yoast_head":"\n