{"id":7012,"date":"2021-11-03T13:44:36","date_gmt":"2021-11-03T13:44:36","guid":{"rendered":"https:\/\/eugenvarzic.com\/?p=7012"},"modified":"2024-06-24T17:44:45","modified_gmt":"2024-06-24T17:44:45","slug":"the-end","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/eugenvarzic.com\/hr\/the-end\/","title":{"rendered":"The End – Sonja \u0160vec \u0160panjol"},"content":{"rendered":"\r\n

Lica su poput knjiga. \u017divotni vijek ispunjava lice, ta nemilosrdna plima \u017eivota, i prije nego \u0161to se voda povu\u010de, zabilje\u017eim sve u boji. <\/em><\/p>\r\n\r\n\r\n\r\n

Nakon velebne izlo\u017ebe u Umjetni\u010dkoj galeriji Dubrovnik na kojoj je Eugen Varzi\u0107 predstavio bogati opus nastao u periodu od 2016. do 2021. godine, radovi na izlo\u017ebi The End <\/em>\u010dine intimnu selekciju djela nastalih isklju\u010divo za vrijeme trajanja lockdowna<\/em>. Pandemija COVID-19 globalno je promijenila dinamiku cijelog svijeta, a \u017eivot kakav smo poznavali doslovce je stavljen na \u010dekanje. No, unato\u010d brojnim negativnim posljedicama, lockdown <\/em>nas je primorao da \u201ezastanemo i pomiri\u0161imo cvije\u0107e”. U jurnjavi za velikim ciljevima i \u017eeljenim dostignu\u0107ima \u010desto smo znali zaboraviti na ono najva\u017enije \u2013 kako \u017eivjeti. Lockdown <\/em>nas je doslovce nagnao da prestanemo juriti glavom bez obzira i obavljati poslove po inerciji te nas potaknuo da sagledamo vlastiti \u017eivot, obitelj i prijatelje te da sve ono \u0161to imamo, materijalno i nematerijalno, ne uzimamo zdravo za gotovo, ve\u0107 cijenimo svaki trenutak, posve svjesni \u010dinjenice kako u novonastalim okolnostima doslovce sve mo\u017ee nestati preko no\u0107i. U kontekstu plodnog i bogatog djelovanja Eugena Varzi\u0107a, pandemija se negativno odrazila na umjetnikov rad kroz odga\u0111anje niza planiranih doma\u0107ih i inozemnih projekata, ali je istovremeno otvorila mogu\u0107nost razrade vlastite slikarske pri\u010de. Naime, u posljednje dvije godine \u017eivota u izmje\u0161tenim okolnostima Eugen Varzi\u0107 nije prestao sa svojim umjetni\u010dkim djelovanjem, ve\u0107 je promijenio pristup i predano nastavio s radom. Nove okolnosti koje je donijela svjetska pandemija formirale su novu viziju svijeta, nova pravila i nove na\u010dine komunikacije, interakcije, dru\u017eenja i razmjene informacija, dojmova i mi\u0161ljenja. Vrijeme lockdowna <\/em>Eugen Varzi\u0107 je iskoristio za svakodnevno slikanje, dok je nametnuta izolacija i\u0161la na ruku umjetniku, jer je samo\u0107a nu\u017ena za stvaranje, a s\u00e2m stvarala\u010dki proces uvelike je pomogao autoru u distanciranju od \u0161uma krajnje kontradiktornih i negativnih vijesti te informacija kojima smo bili izlo\u017eeni na dnevnoj bazi. I dok su nove tehnologije i dru\u0161tvene mre\u017ee omogu\u0107ile maksimalnu virtualnu povezanost i umre\u017eenost, Eugen Varzi\u0107 je nastavio stvarati i komunicira<\/span>ti primarno putem svojih djela. Dok je u ranoj fazi predstavljenog ciklusa odabirao i slikao nepoznate ljude koje bi prona\u0161ao putem dru\u0161tvenih mre\u017ea, u vrijeme pandemije, umjetnik se fokusirao na obitelj, prijatelje i poznanike koje bi pozvao u svoj atelje i fotografski zabilje\u017eio njihova lica koja bi potom, u daljnjem radu, postala ishodi\u0161na to\u010dka za nastanak novog djela. Promjena u pristupu i selekciji modela se itekako osjetila u kona\u010dnom radu. Slike s po\u010detka ciklusa predstavljaju bilje\u0161ku \u010desto nepoznatih pojedinaca pri \u010demu je autor s\u00e2m utkivao zna\u010denja i sadr\u017eaj na temelju pru\u017eenih vizualnih, odnosno fizi\u010dkih smjernica, no odabirom \u010dlanova obitelji te poznatih i bliskih osoba kroz dru\u017eenje i interakciju u stvarnom, a ne virtualnom prostoru, otvorio se posve novi svijet u kojem umjetnik upija energiju, pamti izra\u017eenu mimiku lica i fotoaparatom bilje\u017ei \u017eeljeni kadar te u rad utkiva osobnost, pri\u010du i sadr\u017eaj koji se realizirao prilikom dru\u017eenja u ateljeu. Va\u017eno je istaknuti kako je zabilje\u017eeni kadar, tj. selekcija fotografija, tek ishodi\u0161na to\u010dka iz koje Eugen Varzi\u0107 stvara djelo. Naime, autor bira lica koja mogu ispri\u010dati njegovu pri\u010du, ali izbjegavaju\u0107i pritom doslovno tuma\u010denje. Hrabri pojedinci tako postaju glavni akteri u eksperimentu pri \u010demu umjetnik modele stavlja u razli\u010dite uloge, fotografira ih i kroz komunikaciju i gestikulaciju prima njihovu energiju i upoznaje osobnu pri\u010du. Vizualna polazi\u0161na to\u010dka se razvija i posta- je kompleksnija tijekom samog procesa izrade djela tako \u0161to Eugen Varzi\u0107 u ispri\u010danu pri\u010du utkiva vlastiti sadr\u017eaj oblikuju\u0107i pritom jedinstveni kontekst i misao. U kona\u010dnici, autor, kako s\u00e2m isti\u010de, slika \u017eivot. Stara narodna poslovica ka\u017ee kako je \u201espoznaja sebe po\u010detak mudrosti”, a spoznati sebe te oblikovati pojam o sebi putem vlastitih misli i vjerovanja zahtijeva direktno okretanje k vlastitosti u cilju istra\u017eivanja sebe iznutra prema van. Jedan od rijetkih primjera autoportreta na ovoj izlo\u017ebi je rad First days of madness <\/em>koji svjedo\u010di o procesu samospoznaje. Autoportret, koji se multiplicira dok glavni centralno pozicionirani lik s krunom na glavi prati niz drugih, manjih, nestaju\u0107ih i nastaju\u0107ih interpretacija s dijapazonom najrazli\u010ditijih izraza lica, progovara o nizu emocionalnih i du\u0161evnih stanja koje je pojedinac sposoban pro\u0107i i pro\u017eivjeti u izvanrednim okolnostima. Rije\u010d je o najintimnijim spoznajama do kojih mo\u017eemo dospjeti poniru\u0107i u dubine vlastitih misli, osje\u0107aja i djelovanja, a prolaze\u0107i taj proces kroz komunikaciju sa samim sobom, ali i s modelima i njihovim osobnim pri\u010dama, Eugen Varzi\u0107 doista slika \u017eivot u njegovoj iskrenosti i ogoljenosti s ciljem izmje\u0161tanja promatra\u010da izvan vlastite komfor zone i navode\u0107i ga na niz pitanja koja je i autor s\u00e2m sebi postavio, a odgovore je prona\u0161ao kroz proces stvaranja. Portreti su ve\u0107inom frontalno pozicionirani s direktnim pogledom u promatra\u010da. \u010cak i kada je glava blago uzdignuta ili u poluprofilu, kontakt o\u010dima je prisutan, a \u0161iroka paleta izra\u017eenih mimika lica neverbalno komunicira s promatra\u010dem kroz utjelovljene emocije, stanja i razmi\u0161ljanja. Autor naj\u010de\u0161\u0107e odabire krupni kadar pri \u010demu u fokus stavlja klju\u010dni segment lica dok se preostali dio nastavlja u misaonom procesu promatra\u010da. Portreti variraju od krajnje mirnog lica i usmjerenog fokusiranog pogleda (Yohanan Ha’Matbil,<\/em> Merjema, Last Nights, Crossfade, Sleeples Angel, Star of the Sea, Rock and Roll<\/em>) pa sve do vrlo \u010desto maksimalno potencirane mimike i gestikulacije modela (Davide, Sirens, Coming back to life, Heroin<\/em>). \u0160iroki raspon interpretacija nastavlja se kroz akromatske i krajnje minimalisti\u010dke prikaze (Bella Ciao, Christian, Missed<\/em>) preko gotovo monokromatskih rje\u0161enja s pojedinim akcentom u drugoj boji (Last lights, Testa matta, Crossfade, Star of the Sea<\/em>) pa sve do potpuno koloristi\u010dkih ekspresija (Merjema, Sirens, Heroin<\/em>). Bogatstvo boja, oblika i razli\u010ditih tekstura izra\u017eenih kroz odje\u0107u, \u0161minku i modne dodatke \u010dini svojevrsnu likovnu i zna\u010denjsku nadopunu utjelovljenog karaktera i interpretirane pri\u010de. U usporedbi s ranijim portretima razvidno je bogatstvo prenagla\u0161ene \u0161minke, nakita, tetova\u017ea i ostalih elemenata koji oboga\u0107uju pri\u010du, odmi\u010du se od realnosti te grade vlastiti svijet mogu\u0107nosti i do\u017eivljaja zadiru\u0107i u ono podsvjesno i potisnuto. I dok su nekada davno u povijesti slu\u017ebeni portreti ozna\u010davali status, ugled i poziciju mo\u0107i u dru\u0161tvu, portreti Eugena Varzi\u0107a su slobodni, iskreni, eksperimentalni te prikazuju drugu stranu na\u0161e li\u010dnosti \u2013 ne samo onu pristojnu i ugla\u0111enu, tj. svojevrsnu masku koju nosimo i s kojom nastupamo u javnosti, ve\u0107 i onu otka\u010denu, opu\u0161tenu, \u0161a\u0161avu, smije\u0161nu, ironi\u010dnu, razo\u010daranu, tu\u017enu, rezigniranu, ljutu, melankoli\u010dnu, zami\u0161ljenu, buntovnu, vrckavu, drsku i zaigranu stranu… tj. sva lica i sve slojeve osobnosti koji nas \u010dine jedinstvenim. S jedne strane, radovi su svojevrsna nostalgija za pro\u0161lim vremenima koja pamtimo po upoznavanjima, dru\u017eenjima i stjecanju novih iskustava pro\u017eetih osje\u0107ajem bezbri\u017enosti i slobode. Ve\u0107ina modela nosi auru izlaska iz mraka, tj. izlaska iz glasnih i zadimljenih prostora klubova kojih vi\u0161e nema u ovom \u201enovom” svijetu. Elementi poput \u0161minke, nakita i odje\u0107e bunt su protiv velikog sociolo\u0161kog problema nastalog u doba pandemije, a koji je ponajvi\u0161e pogodio mlade zakinute za najljep\u0161e doba odrastanja uz glazbu, izlaske, prve simpatije i ljubavi. Kao model za interpretaciju emocija i bunta mladih Eugen Varzi\u0107 naj\u010de\u0161\u0107e uzima k\u0107er kao simbol dana\u0161nje mlade\u017ei koja odrasta zatvorena i li\u0161ena ljudskog dodira i socijalne interakcije. Kroz niz radova interpretiran je gnjev i ljutnja mladih te \u017eudnja za \u017eivotom koja je preko no\u0107i blokirana. I dok Last Lights <\/em>likovno do\u010darava atmosferu posljednjih svjetla prije jutra reflektiraju\u0107i se na licu osobe koja izlazi iz no\u0107i, monokromatski rad Crossfade <\/em>ide i korak dalje te predstavlja psiholo\u0161ki trenutak prelaska iz \u010diste sre\u0107e i zadovoljstva u tugu, tj. transformaciju, do koje dolazi kada mlade\u017e uronjena u no\u0107 i njegove magi\u010dne \u010dari s jutrom i dolaskom svjetlosti napu\u0161ta taj opijaju\u0107i svijet. Iako se radovi referiraju na stanje preobra\u017eenog svijeta, oni istovremeno govore o ljudskosti, \u017eivotu, mladosti, starosti, nadi, te\u017enjama i mogu\u0107nostima. Valja istaknuti i rad Future koji, kao \u0161to s\u00e2m naziv govori, interpretira viziju budu\u0107nosti kako je vidi autor. Iz mraka izranja zelenkasto-plavi\u010dasto hladno osvjetljeno lice. O\u010di kao zrcalo du\u0161e zrcale na\u0161u budu\u0107nost. Ona je krvava, bremenita i ogoljena te kao takva razbija iluzije koje uporno nastojimo izgraditi te nas poti\u010de na realno sagledavanje onoga \u0161to nas \u010deka.<\/p>\r\n

Uz niz portreta i pokoji autoportret, valja se referirati i na stalno prisutne pejza\u017ee u opusu Eugena Varzi\u0107a. Pejza\u017e u autorovom djelovanju naj\u010de\u0161\u0107e predstavlja svojevrsnu stanku, tj. misaonu pauzu u procesu zavr\u0161etka jednog i nastanka idu\u0107eg ciklusa radova. No\u0107ni prizor krajolika osvjetljenog automobilskim svjetlima uz cestu, kao \u0161to i s\u00e2m naziv ka\u017ee, obilje\u017eava trenutak povratka ku\u0107i, dok rad Life <\/em>kroz krajnje prigu\u0161ene, mra\u010dne crno-sive tonove uz tek povremeni priliv crvenkaste boje prikazuje pogled iznutra prema van. Kroz poluotvoreni prozor, ali i re\u0161etke gledamo prirodu. Ona je tako blizu, a opet tako daleko. Priroda koju percipiramo kao povratak samima sebi u situaciji svjetske pandemije i konstantni poziv da \u201eostanemo doma” djeluje kao nedosti\u017eni san. Ono \u0161to intrigira kod ciklusa The End <\/em>interpretiranog kroz temu portreta, osim likovnih karakteristika poput prepoznatljivog rukopisa i odra\u017eavanja duha vremena, jest na\u010din na koji umjetnik percipira samog sebe. \u201eNe pripadam ba\u0161 nigdje. Barem se tako osje\u0107am, a osje\u0107aj je savr\u0161en. Nema ladice u koju \u0107u biti utrpan…\u201c rije\u010di su kojima Eugen Varzi\u0107 definira sebe, ali i modele koje odabire za svoje slike. Oni su atipi\u010dni, karakterni i me\u0111usobno posve razli\u010diti \u010dime autor isti\u010de bogatstvo i raznolikost ljudskosti. Kao \u0161to samopoimanje poput \u201ementalnog ogledala” odra\u017eava kako sami sebe vidimo, tako i Eugenovi portreti nisu samo puki skup fizi\u010dkih osobina. Oni odra\u017eavaju emotivna stanja, \u017eelje i potrebe, vrijednosti i uloge koje krijemo u sebi. Pojedinac je \u010desto razapet izme\u0111u realnosti, \u017eelja i o\u010dekivanja, odnosno onoga \u0161to on zaista jest, onoga \u0161to bi \u017eelio biti i onoga \u0161to drugi o\u010dekuju da bude. Svaki pojedini portret je jedna pri\u010da, jedna stranica intimnog dnevnika autora, a ona uvelike ovisi o unutarnjoj dinamici portretirane osobe \u2013 ho\u0107e li se prikazati u obli\u010dju u kojem nastupa prema okolnom svijetu ili \u0107e dopustiti promatra\u010du uvid u vlastiti proces vrednovanja samog sebe. Radovi Eugena Varzi\u0107a nisu umiruju\u0107i, ve\u0107 iniciraju i potenciraju kretanje, anga\u017eman te razmjenu misli i dojmova. U njima se ne krije kona\u010dni odgovor, ve\u0107 poticaj za razvoj, kretanje i izmje\u0161tanje iz sigurnog i poznatog te otisnu\u0107e u nepoznato. Jer svaki kraj je ujedno i novi po\u010detak.<\/p>\r\n

Naziv izlo\u017ebe The End <\/em>ne ozna\u010dava doslovce kraj, ve\u0107 promjenu. Svaki proces, pa tako i ciklus radova, ima svoj razvojni tijek. The End <\/em>je nastao u izvanrednim okolnostima te je iznjedrio i zabilje\u017eio jedinstvenost i specifi\u010dnost situacije u kojoj smo se na\u0161li kao pojedinci, ali i kao \u010dovje\u010danstvo. Svakako \u0107e biti zanimljivo ponovno promotriti, upiti i sagledati ovaj ciklus kako vrijeme bude odmicalo i kada \u0107emo mo\u0107i s distancom upiti njegov sadr\u017eaj u koji smo trenutno i sami u potpunosti uronjeni.<\/p>\r\n

Sonja \u0160vec \u0160panjol, mag.hist.art.<\/p>\r\n\r\n

\u00a0<\/span><\/p>\r\n

\u00a0<\/span><\/p>\r\n

\r\n
\u00a0<\/div>\r\n<\/div>","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Radovi Eugena Varzi\u0107a nisu umiruju\u0107i, ve\u0107 iniciraju i potenciraju kretanje, anga\u017eman te razmjenu misli i dojmova. U njima se ne krije kona\u010dni odgovor, ve\u0107 poticaj za razvoj, kretanje<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":6703,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"advanced_seo_description":"","jetpack_seo_html_title":"","jetpack_seo_noindex":false,"jetpack_post_was_ever_published":false,"_jetpack_newsletter_access":"","_jetpack_dont_email_post_to_subs":false,"_jetpack_newsletter_tier_id":0,"_jetpack_memberships_contains_paywalled_content":false,"_jetpack_memberships_contains_paid_content":false,"footnotes":""},"categories":[10],"tags":[],"class_list":["post-7012","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-recenzije"],"translation":{"provider":"WPGlobus","version":"3.0.2","language":"hr","enabled_languages":["en","hr"],"languages":{"en":{"title":true,"content":true,"excerpt":true},"hr":{"title":true,"content":true,"excerpt":true}}},"jetpack_featured_media_url":"https:\/\/eugenvarzic.com\/wp-content\/uploads\/2020\/04\/cropped-20191220_185241.jpg","jetpack_sharing_enabled":true,"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/eugenvarzic.com\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/7012","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/eugenvarzic.com\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/eugenvarzic.com\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/eugenvarzic.com\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/eugenvarzic.com\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=7012"}],"version-history":[{"count":13,"href":"https:\/\/eugenvarzic.com\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/7012\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":9429,"href":"https:\/\/eugenvarzic.com\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/7012\/revisions\/9429"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/eugenvarzic.com\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/media\/6703"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/eugenvarzic.com\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=7012"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/eugenvarzic.com\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=7012"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/eugenvarzic.com\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=7012"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}