<\/p>\r\n
MOJE LICE<\/p>\r\n
\r\n\r\n<\/p>\r\n
\u00bb(…) Moje lice<\/p>\r\n
\r\n\r\n<\/p>\r\n
du\u0161a va\u0161ih spr\u017eena pustinja<\/p>\r\n
\r\n\r\n<\/p>\r\n
Neprestance razno\u0161ena duhom umornog sna (…).\u00ab<\/p>\r\n
\r\n\r\n<\/p>\r\n
Karol Wojty\u0142a, Pjesma o skrivenom Bogu<\/em><\/p>\r\n \r\n\r\n<\/p>\r\n UVOD<\/a><\/p>\r\n \r\n\r\n<\/p>\r\n Pi\u0161u\u0107i ovaj tekst o slikaru Eugenu Varzi\u0107u, iznimnoj likovnoj osobnosti hrvatske likovne scene, pristupio sam sa stajali\u0161tem kako ga treba promatrati kroz prizmu autonomne likovnosti, neoslonjene na ikakav likovni smjer, interesnu skupinu u likovnom \u017eivotu Hrvatske.<\/p>\r\n \r\n\r\n<\/p>\r\n On je osamljen i sebi svojstven. Slikar je koji po\u0161tuje tradiciju, u svojim lutanjima vo\u0111en je od klopki takozvane suvremenosti do naoko tradicionalnog slikarstva, ali posve suvremenoga i kriti\u010dki usmjerenoga na svakida\u0161njicu, dru\u0161tveno osjetljiv na procese dezintegracije europske civilizacije, ponajvi\u0161e razvalina mitteleurop\u00e4ische kulture, na kojima smo svi odrasli.<\/em> Varzi\u0107 \u2013 likovni put kojega pratim godinama \u2013 umnogome autodiktat u tra\u017eenju likovnog smjera, dovodio me je svojim stvarala\u0161tvom do brojnih pitanja o tome kako tuma\u010diti ne\u010dije umjetni\u010dko djelo, likovni poticaj, ma koliko se to banalnim \u010dinilo.<\/p>\r\n \r\n\r\n<\/p>\r\n Slikarski put, odnosno kreativnost po\u010desto je labirint uspomena, umjetnikova \u0161kolovanja, osjetilnih i duhovnih reagiranja na prethodne \u017eivotne situacije. Filozof Plotin (205.\u2013270. p. Kr.), koji je djelovao u sutonu gr\u010dko-rimske civilizacije, dr\u017ei kako je umjetnost lijepa jer sadr\u017eava iskru duhovnoga, a uvodi u nju i pojam oblika. Oblik je ne\u0161to \u0161to umjetnik podaruje neobra\u0111enoj materiji. Zapravo, oblik je ono u \u010demu se sastoji taj element duhovnosti i du\u0161e. Prema tome, lijepo je ne\u0161to \u0161to je unutarnja stvar \u010dovjeka, to je ne\u0161to \u0161to umjetnik podaruje neobra\u0111enom objektu. Za onoga koji gleda umjetni\u010dko djelo to je lijepo jer se uspostavlja, kako Plotin ka\u017ee, usugla\u0161enost s njegovom du\u0161om. Ako je\u00a0ne\u0161to stvoreno iz du\u0161e \u2013 a lice je zrcalo du\u0161e i tema ove izlo\u017ebe \u2013 onaj koji promatra djelo to prepoznaje i uspostavlja suglasje s onostranim ja.<\/p>\r\n \r\n\r\n<\/p>\r\n Umjetnost,\u00a0prema\u00a0Plotinu,\u00a0oplemenjuje\u00a0djela\u00a0prirode. Umjetnik prirodi daje duhovni momenat i uobli\u010duje ju u lijep oblik. Plotin isto tako odre\u0111uje umjetnost: umjetni\u010dko djelo nije lijepo po svojom obliku, nego je lijepo po du\u0161i umjetnika. Umjetni\u010dko djelo nije lijepo zbog simetrije ili\u00a0izgleda, jer je\u00a0izgled\u00a0nekog\u00a0kipa\u00a0ostvaren s\u00a0pomo\u0107u materije, a materija ne mo\u017ee iz ru\u017enoga i neoblikovanoga prije\u0107i u lijepo i oblikovano sama po sebi, nego po umjetnikovoj du\u0161i koja ve\u0107 posjeduje tu ljepotu. Ova Plotinova teorija umnogome vrijedi i za Varzi\u0107ev likovni opus, i upravo za ovaj najnoviji ciklus.<\/p>\r\n \r\n\r\n<\/p>\r\n \u00a0Posebnost nekog umjetnika vrlo \u010desto razvidna je u njegovoj komunikaciji s promatra\u010dem, te sa samom porukom koju nosi njegovo djelo. Sna\u017ene osobnosti izrazitoga i sna\u017enoga likovnog izraza nisu omiljene u svojoj sredini i \u010desto bivaju izolirane, te za njih vrijede stihovi pjesnika Konstantina Kavafisa (1863.\u20131932.), u pjesmi Che fece … il gran rifiuto<\/em>: \u00bb(…) Tko zanije\u010de, ne kaje se. Jo\u0161 jednom \/ da budem pitan, opet bi Ne pravedno \/ rekao, makar \u0107e ga to Ne upropastiti.\u00ab<\/p>\r\n \r\n\r\n<\/p>\r\n EUGEN VARZI\u0106 \u2013 UMJETNIK LIJEPOGA<\/p>\r\n \r\n\r\n<\/p>\r\n Promi\u0161ljaju\u0107i Eugena Varzi\u0107a u okvirima umjetnik\u00e2 izvan likovnih struja, trebamo se prisjetiti ambivalentnoga dubrova\u010dkog slikara Milovana Stani\u0107a (1929.\u20131989.), a nadasve slikara i ilustratora Arsena Roje (1937.\u20132007.), koji je godinama \u017eivio i djelovao u New Yorku i Los Angelesu, kada se na ameri\u010dkoj umjetni\u010dkoj sceni, od sedamdesetih do devedesetih godina pro\u0161loga stolje\u0107a, odvijaju burna zbivanja nastanka i brze smjene niza vode\u0107ih smjerova, poput pop arta<\/em>, minimalizma, postslikarske apstrakcije, hiperrealizma, konceptualne umjetnosti, performansa, primjene fotografije, eksperimentalnog filma i videa u novim umjetni\u010dkim praksama, no on ostaje svoj i prepoznatljiv.<\/p>\r\n \r\n\r\n<\/p>\r\n Arsen Roje stvara unutar vrlo mo\u0107noga muzejsko-galerijskog, tr\u017ei\u0161nog i masmedijskog sustava koji grubo prevladava nad svakom, \u010dak i najistaknutijom pojedina\u010dnom umjetni\u010dkom pozicijom. Isto vrijedi i za Varzi\u0107evu likovnu svakida\u0161njicu, jer treba se (s)na\u0107i u takvim bespo\u0161tedno konkurentskim umjetni\u010dkim prilikama \u2013 za svakoga aktera u tom sustavu izazov je proboja, uspjeha, afirmacije i opstanka. Slikar Varzi\u0107 trajno je u likovnom traganju, te stvara fresko cikluse, velike murale, javne mozaike, zatim \u0161tafelajno slikarstvo i skulpture; dakle, rije\u010d je o umjetniku velikih potencijala. Poput ostalih \u00bbautsajdera\u00ab hrvatske likovne scene, on je dobro znao u \u0161to se upu\u0161ta, prihvatio je nametnutu mu \u017eivotnu borbu, nadasve svjestan da od nje ne mo\u017ee i ne smije biti nikakvog uzmicanja. Varzi\u0107 nije osamljen, jer vi\u0161e je umjetnika u Hrvata koji su ostvarili svjetsku karijeru, no nikada nisu bili prepoznati u domovini.<\/p>\r\n \r\n\r\n<\/p>\r\n Hrvatski studenti povijesti umjetnosti nikada ne\u0107e u\u010diti ni o Kristijanu Krekovi\u0107u (1901.\u20131985.), istaknutomu hrvatskom slikaru i arhitektu koji je ve\u0107i dio \u017eivota proveo u Peruu, \u0161kolovao se u Be\u010du i Parizu, a posljednji dio \u017eivota bio je nastanjen u Palma de Mallorci, utemeljiv\u0161i Museo Krekovi\u0107<\/em>. Slikar Krekovi\u0107 jedan je od zasigurno najva\u017enijih hrvatskih slikara koji su se bavili portretistikom. Likovni kriti\u010dari dr\u017ee ga jednim od najve\u0107ih portretista XX. stolje\u0107a. Portretirao je, me\u0111u ostalim, Mahatmu Gandhija, s kojim je bio osobni prijatelj, britansku Kraljicu Majku, \u0161vedskoga kralja Gustava V., i mnoge druge. Ne\u0107e u\u010diti ni o slikarici svjetskog ugleda Justini Cici Tommaseo-Sursock (1923.\u20132015.). Ta je umjetnica jedinstvena na hrvatskoj likovnoj sceni i svojom se \u017eivotnom sudbinom mo\u017ee prispodobiti jedino slikarici Idi Veroni s Pr\u010danja.<\/p>\r\n \r\n\r\n<\/p>\r\n Tijekom svojega umjetni\u010dkog puta Cici Tommaseo naslikala je portrete brojnih okrunjenih glava i uglednika \u2013 primjerice, \u010dlanova obitelji Rockefeller i <\/strong>Farah Dibe. Slikarica je i portreta jedne od najslavnijih libanonskih pjeva\u010dica Nouhad Haddad, poznate kao Fairuz, a ispred njezina portreta u Beirutu francuski predsjednik Macron joj je 2020. uru\u010dio visoko francusko odli\u010dje za zasluge u kulturi. Ovi primjeri dvoje umjetnika, \u010diji je rad bio zaklju\u010dan u intimi njihovih atelijera uza sav glamour<\/em> svjetskoga jet seta<\/em>, u hrvatskoj povijesti umjetnosti ne\u0107e nikada biti vrjednovani poput \u00bbkanoniziranih umjetnika\u00ab, jer je ponajprije rije\u010d o selektivnom tuma\u010denju povijesti umjetnosti.<\/p>\r\n \r\n\r\n<\/p>\r\n Selektivno vrjednovanje konstanta je ideolo\u0161ke podvojenosti dru\u0161tva, pa je sli\u010dan problem i s hrvatskom povijesti knji\u017eevnosti, koja nije uklopila zabranjene knji\u017eevnike ili hrvatske pjesnike iz inozemstva u \u0161kolski program, ne stvaraju\u0107i integralnu povijest umjetnosti i povijest knji\u017eevnosti hrvatskog naroda, nego samo slijede\u0107i ve\u0107 uhodane totalitaristi\u010dke primjere u dr\u017eavnim kulturnim strukturama. Tako uop\u0107e ne\u0107emo spominjati ime velikoga hrvatskog esteti\u010dara dominikanca Rajmunda Kuparea svjetskog ugleda, koji je svojim novumom<\/em> uveo novu podjelu cjelokupne umjetnosti na umjetnost rije\u010di, umjetnost crte i umjetnost pokreta. Na podru\u010dju estetike, odnosno teorije i kritike umjetnosti, objavio je jednu knjigu na latinskom, pet knjiga na \u0161panjolskom (od kojih je sredi\u0161nje djelo El valor del arte \u2013 axiologia estetica<\/em>, Santiago de Chile, 1964.) i tri knjige na hrvatskom (Umjetnik i zagonetka \u017eivota: ogledi<\/em>, 1982.; Govor umjetnosti: ogledi iz estetike<\/em>, 1987.; \u010covjek i umjetnost \u2013 ogledi iz estetike<\/em>, 1993.), te niz \u010dlanaka. U ogledu Umjetnost kao posebna ljudska vrijednost po Tomi Akvinskome<\/em> Rajmund Kupareo jasno je nazna\u010dio: \u00bbUmjetnost se bitno razlikuje od bogoslovlja, koje se po Tomi metaforama slu\u017ei iz ‘potrebe i koristi’, dok se umjetnost njima slu\u017ei radi postizanja ‘umjetni\u010dke ugode’.\u00ab[1]<\/sup><\/a> U toj postavci Rajmund Kupareo nazvao je \u00bbmodernu teoriju o nezainteresiranosti umjetnosti\u00ab. Dr\u017eao je da umjetnost i onda kada oslikava zlo izo\u0161truje smisao za dobro i oplemenjuje \u010ditatelja i gledatelja, a upravo \u00bbautsajderi\u00ab hrvatske likovne scene cijeloga svojeg \u017eivota te\u017eili su umjetnosti s ciljem i svrhom sljavljenja \u017eivotne radosti prema svijetu koji ih je okru\u017eivao.<\/p>\r\n \r\n\r\n<\/p>\r\n U kanonu nove sekularisti\u010dke hijerahije vrijednosti, od spomenutoga Rajmunda Kuparea nije bolje pro\u0161ao ni dubrova\u010dki biskup i kulturolog Pavao Butorac \u2013 autor kapitalnoga kulturolo\u0161kog djela Problem kulture<\/em> iz 1966. godine.<\/p>\r\n \r\n\r\n<\/p>\r\n Treba navesti jedan citat iz ove knjige, koji je amblemati\u010dan i za dana\u0161njicu: \u00bb(…) Moderni su ideolo\u0161ki i dru\u0161tveni pokreti ozna\u010deni skrajnim radikalizmom i, \u0161to je jo\u0161 te\u017ee, ekskluzivizmom. Sve je to na svoj na\u010din upreglo, da \u010dovjeka, u sukobu s osnovnim mislima kr\u0161\u0107anstva, izmelje u stroj. Ve\u0107 je sama ta rije\u010d ‘\u010dovjek \u2013 stroj’ crimen protiv naravnog poretka, ali je magnum crimen, kad se provodi u \u017eivot tako nesmiljeno, da se \u010dovjek ne mo\u017ee suprotstaviti, a da ne ostane smrvljen. Samo vrlina i istina mogu da pokrijepe slobodu i da promaknu kulturu. Moderni su dru\u0161tveno-politi\u010dki pokreti proglasili vrlinu za slabost, a istinu za obmanu … Ne bude li na\u0161 nara\u0161taj \u017eivio od soka pro\u0161losti, a budu\u0107nost od na\u0161ih napora, od kulture \u0107e preostati samo blistava uspomena (…).\u00ab[2]<\/sup><\/a> Ve\u0107 je sama ta umjetnost gra\u0111anskog nadahnu\u0107a bila, i jest, onaj zapostavljeni dio hrvatske povijesti umjetnosti, odnosno njezin sto\u017eerni dio tijekom stolje\u0107\u00e2. \u0160utnja, mu\u010dna \u0161utnja i prijezir, te poni\u017eavaju\u0107i odnos nelustriranih u njihovu procesu da sustavno rade na tome da se veliki gra\u0111anski intelektualci u\u0161utkaju ili stjeraju u kut, vode\u0107i vrlo smi\u0161ljeno prema njihovu zaboravu. Slikar Varzi\u0107, usprkos marginalizaciji umjetnika hrvatskog branitelja koji je utkao svoje mladena\u0161tvo u stvaranje boljeg dru\u0161tva, gradi svoj svijet.<\/p>\r\n \r\n\r\n<\/p>\r\n Malcolm Gee u svojoj knjizi Dealers, Critics, and Collectors of Modern Painting: Aspects of the Parisian Art Market between 1910 and 1930<\/em>, napisao je 1981. kako je tr\u017ei\u0161te glavna arena gdje se vrjednuje neakademsko slikarstvo.[3]<\/sup><\/a> Europa je prolazila intenzivno razdoblje dehumanizacije, i to s obiju strana \u00bb\u017eeljezne zavjese\u00ab. Isto tako, 1948. godine Barnett Newman napisao je: \u00bb(…) Impuls moderne umjetnosti bila je ta \u017eelja za uni\u0161tavanjem ljepote, odbacuju\u0107i, me\u0111utim, renesansne predod\u017ebe o ljepoti, i bez odgovaraju\u0107e zamjene za uzvi\u0161enu poruku (…). Umjesto da katedrale napravimo od Krista, \u010dovjeka ili ‘\u017eivota’, mi ih stvaramo od sebe, od vlastitih osje\u0107aja. Slika koju proizvodimo sama po sebi je o\u010dito otkri\u0107e, stvarno i konkretno, i mo\u017ee ju razumjeti svatko tko \u0107e ju gledati bez nostalgi\u010dnih nao\u010dala povijesti (…)\u00ab.[4]<\/sup><\/a> Zapravo, \u0161to je uop\u0107e modernost? Pojam modernost u povijest umjetnosti uveo je Baudelaire u svojem eseju Slikar suvremenog \u017eivota<\/em>, objavljenom u francuskim novinama Le Figaro<\/em>, 1863. godine.[5]<\/sup><\/a><\/p>\r\n \r\n\r\n<\/p>\r\n Povijest umjetnosti ponajvi\u0161e je utemeljena na likovnoj kritici uni\u0161tavanja ljepote, te nam se \u010desto dogodi da od umjetnika gra\u0111anske umjetnosti ne tra\u017eimo uklopljenost u mnoge druge vidove sakralnosti u svakida\u0161njem \u017eivotu, a upravo takve teme veliki slikari transformirali su u novu kvalitetu.<\/p>\r\n \r\n\r\n<\/p>\r\n \u00a0Iskreno, kao usporedbu trebamo spomenuti primjer dizajna Chapelle du Rosarie<\/em> umjetnika Henrija Matissea (1869.\u20131954.) u mjestu Vence na francuskoj rivijeri. Ovaj sakralni prostor koji slovi kao jedan od poznatijih modernih sakralnih prostora, osvijetljen dizajniranim vitrajima velikoga francuskog umjetnika, nastao je u gotovo istom desetlje\u0107u u kojem Ivo Dul\u010di\u0107 u tada\u0161njoj Socijalisti\u010dkoj Republici Hrvatskoj stvara daleko kvalitetnija i \u010dudesnija rje\u0161enja vitraja i fresaka u hrvatskim crkvama \u2013 sjetimo se samo crkve Gospe od Zdravlja u Splitu, odnosno revolucije u sakralnoj umjetnosti s druge strane \u00bb\u017eeljezne zavjese\u00ab. Sve smo to izlo\u017eili da bismo bolje razumjeli umjetnika Eugena Varzi\u0107a.<\/p>\r\n \r\n\r\n<\/p>\r\n On se ugledao, i ugleda se, na stare majstore, poku\u0161avaju\u0107i u muzejima Europe do\u0107i u izravan dodir s velikim majstorima i njihovim slikarskim tehnikama. U istra\u017eiva\u010dkom fokusu Varzi\u0107eva zanimanja za dosezanje likovne vrsno\u0107e zasigurno posebno mjesto zauzimaju Rubens i Vel\u00e1zquez. Las Meninas<\/em>, Vel\u00e1zquezovo remek-djelo, uvijek je pobu\u0111ivalo veliko zanimanje likovne kritike, tako da je Fritz Saxl napisao: \u00bbZbunjeni smo jer osje\u0107amo da je Vel\u00e1zquez odjednom ovu genere <\/em>temu transformirao u reprezentativnu dvorsku sliku.\u00ab[6]<\/a> Postizanje reprezentativnosti iz obi\u010dnih motiva, obi\u010dnih ljudi, te transformacija u novu kategoriju vrijednosti odlika je Varzi\u0107eva stila slikarstva.<\/p>\r\n \r\n\r\n<\/p>\r\n Ve\u0107 smo naveli vi\u0161e povjesni\u010dara umjetnosti i njihove dijagnoze o konstanti uni\u0161tavanja ljepote. Tako i Guy Sircello u eseju Nova teorija ljepote<\/em> postavlja tezu, odnosno skre\u0107e pozornost \u010ditatelja na stanje u 20. stolje\u0107u: \u00bbZapadna civilizacija dvadesetog stolje\u0107a paradoksalna je, jer iako je stvorila ljepote u izobilju, nije obra\u0107ala ozbiljnu pozornost prema razumijevanju ljepote. Mnogi njezini umjetnici ili ignoriraju ljepotu ili ju odbacuju. Iako to nisu uspjeli posve posti\u0107i \u2013 ljepota ne tako \u010desto biva uklonjena iz svakida\u0161njice.\u00ab Sircello je ustvrdio da se ljepota nekog predmta ne mo\u017ee sagledati samo u njegovom svojstvu. Ljepota se ne mo\u017ee svesti samo na fizi\u010dka svojstva nego se mora promatrati u svojem prirodnom okru\u017eenju, nematerijalnoj supstanciji, odnosno, da se pri definiciji ljepote ona ne treba suziti samo na fizi\u010dku satavnicu.[7]<\/a><\/p>\r\n \r\n\r\n<\/p>\r\n \u00a0Varzi\u0107 je nasljednik starih vrijednosti i bez optere\u0107enja stvara osobni svijet, kada od portreta neke osobe transformira svoju osobnu poruku u poruku upu\u0107enu promatra\u010du svoje umjetnine.<\/p>\r\n \r\n\r\n<\/p>\r\n EUGEN VARZI\u0106 \u2013 MOJE LICE<\/p>\r\n \r\n\r\n<\/p>\r\n Slikar Eugen Varzi\u0107 posebna je osobnost hrvatske likovne scene jer je svoj likovni razvoj, odnosno istra\u017eiva\u010dki likovni put usmjerio u druk\u010dijem smjeru. Rije\u010d je o izgra\u0111ivanju likovnosti suvremenoga hrvatskog slikara na naslije\u0111u kurentnih likovnih te\u017enji ameri\u010dkog slikarstva XX. stolje\u0107a, koje je oblikovano na temelju heterogene likovne ba\u0161tine nastale na valovima useljavanja.[8]<\/a> Suvremeno ameri\u010dko slikarstvo uvijek je bilo usmjereno k naturalizmu i realizmu likovnog prikaza. Tendencija stvaranja u literalisti\u010dkom duhu trompe-l’oeila<\/em>, oslanjaju\u0107i se na pragmatizam \u2013 ameri\u010dku filozofsku struju, konstanta je u ameri\u010dkoj umjetnosti tijekom cijeloga XX. stolje\u0107a.[9]<\/a> Ovdje nije rije\u010d o opsjeni \u2013 magi\u010dnoj potrebi reprodukcije stvarnosti, nego o davanju novih zna\u010denja osobama i predmetima koji nas okru\u017euju u svakida\u0161njici.<\/p>\r\n \r\n\r\n<\/p>\r\n U ovoj neizvjesnoj svakida\u0161njici, i\u0161\u010dekivanju novih vremena, nestanku svakih skrupula, pitamo se postoje li ljudi koji su sposobni promijeniti se. S cini\u010dnim osmijehom spominjemo rije\u010d obra\u0107enje. Mo\u017eda je u ljudskoj povijesti postojalo samo jedno \u00bbobra\u0107enje\u00ab koje je iz temelja izazvalo mijenjanje duhovnih vrjednota i pisanje novih stranica povijesti. Umjetni\u010dko \u00bbobra\u0107enje\u00ab posve je druk\u010dije \u2013 to je obra\u0107enje materijalne naravi, no razvojem duhovnosti umjetnik uistinu do\u017eivljava svoje \u00bbobra\u0107enje\u00ab, a novi likovni ciklus njegova je ispovijest. Slikar Varzi\u0107 svojom sna\u017enom te\u017enjom po\u0161tovanja materije, slikarske tradicije, ali i tra\u017eenja novih puteva, posve slijedi nauk sv. Ivana Dama\u0161\u010danskog (676.\u2013749.): \u00bb(…) Ne \u010dastim materiju, ve\u0107 tvorca materije, koji je postao materijom zbog mene i udostojao se prebivati u materiji i izvesti moje spasenje posredstvom materije. Ne\u0107u prestati stoga \u0161tovati materiju po kojoj mi je do\u0161lo spasenje. Ali je nipo\u0161to ne\u0107u \u0161tovati kao Boga! (…) Ne vrije\u0111aj, dakle, materiju: ona ne zaslu\u017euje prezir, jer ni\u0161ta od onoga \u0161to je Bog stvorio nije za preziranje.\u00ab[10]<\/a> Umjetnici su u trajnoj borbi, u hrvanju s an\u0111elima duha kako bi zadr\u017eali duh, znaju\u0107i da se starozavjetni patrijarh Jakov u Knjizi Postanka<\/em> hrvao s an\u0111elom kako bi zadr\u017eao Boga uza se. Na kontinuum koji se stolje\u0107ima odr\u017eao u povijesno-umjetni\u010dkom kontekstu, u XX. stolje\u0107u javljaju se razli\u010dite reakcije: pobuna protiv tradicije, eksperimentiranje s medijima, tehnikama, formama i sadr\u017eajima, radikalnost u svim vidovima stvarala\u0161tva, u kojem novu ulogu dobivaju i umjetnik i njegovo djelo. Kr\u0161\u0107ani su, poput Jakova, u stalnoj borbi \u2013 hrvanju s an\u0111elom ega.<\/p>\r\n \r\n\r\n<\/p>\r\n Tin Ujevi\u0107 je u jednom svojem eseju o umjetnosti napisao: \u00bbUmjetnost je, ipak, opozicija redu bez du\u0161e, i opozicija bez reda (…).\u00ab Po\u0161tuju\u0107i red i materiju kao rijetko koji hrvatski umjetnik, Varzi\u0107 je ostvario zapa\u017eeni sakralni ciklus, no u svojem je slikarstvu veliki kriti\u010dar suvremenih dru\u0161tvenih kretanja i njime impulzivno upu\u0107uje kritiku dru\u0161tvu u kojem \u017eivi. Njegovo slikarstvo nije slikarstvo koje je razlogom samom sebi, nego je vid slikarskog otpora dru\u0161tvu u krizi.<\/p>\r\n \r\n\r\n<\/p>\r\n Na svojem likovnom putu Varzi\u0107 je zasigurno nosio razne naplavine likovnog \u0161kolovanja, te\u017enji i tra\u017eenja, a okvirno ameri\u010dki usmjerena struja figuralnog slikarstva smisleno ga je dovela do posljednjega likovnog ciklusa za\u010detoga 2016. godine, \u010diji stupnjevit razvoj ide do ovdje predstavljenog ciklusa. Sve je zapo\u010delo s portretom None<\/em>, koja se pojavila u ranijem likovnom ciklusu Noire<\/em>. No lik None<\/em> \u2013 osobe s kojom je umjetnik imao poseban emotivan odnos, otvorio mu je posve nove svjetove i poveo ga na nove likovne puteve, vode\u0107i ga, kao \u0161to je arkan\u0111eo Rafael vodio malenoga Tobiju, k slobodi stvaranja. Budu\u0107nost \u0107e pokazati kako je Nona<\/em> postala umjetnina koja je hrvatsko suvremeno slikarstvo, u osobnosti Eugena Varzi\u0107a, uvela u novi pothvat likovnog tra\u017eenja na obzorju op\u0107e europske likovne scene. Mudrost \u017eene koja je pre\u017eivjela sve promjene Istre tijekom XX. stolje\u0107a \u2013 od fa\u0161izma koji je gu\u0161io hrvatstvo istarske zemlje, do komunizma koji je u\u0161ao u Istru hrvatskom oslobodila\u010dkom borbom za slobodu i ugu\u0161io sveop\u0107i katoli\u010dki humanizam umorstvom bla\u017eenoga Miroslava Bule\u0161i\u0107a.<\/p>\r\n \r\n\r\n<\/p>\r\n Odlazak bez povratka, dolazak novih ljudi, sve je to Nona<\/em> \u2013 personifikacija hrvatske Istre \u2013 promatrala, oslonjena na perilicu na kojoj se nalazila obi\u010dna kuhinjska krpa. To je krpa kojom se pokriva pro\u0161lost: talo\u017eine od grdoselskog natpisa, Istarskog razvoda, kug\u00e2, ratov\u00e2, egzodusa \u2013 kodovi su to sje\u0107anja \u00bbSvete Mudrosti\u00ab. Nona<\/em> jest Sveta Mudrost \u2013 Sveta Sofija istarske zemlje. Slikar Varzi\u0107 je, poput Granta Wooda sa svojom slikom American Gothic<\/em>, po pitanju motiva stvorio kultnu sliku stanja hrvatskog identiteta Istre i povijesne bremenitosti XX. stolje\u0107a \u2013 o\u010dima \u017eene, \u010duvarice ognji\u0161ta i tradicije. Nije to umorna Europa iz ranijeg ciklusa, to je kultni lik \u017eene interpretirane suvremenim likovnim jezikom, gdje je banalnost prizora podignuta na tron svevremenske duhovnosti.<\/p>\r\n \r\n\r\n<\/p>\r\n Ta slika klju\u010d je za razumijevanje novoga likovnog ciklusa, koji je nastao kao plod stasanja u likovnoj radionici Eloya Moralesa u \u0160panjolskoj i stalnoga samostalnog nadogra\u0111ivanja likovnih sposobnosti i promi\u0161ljanja trenutka u kojem se \u017eivi i stvara. Pou\u010den iskustvima Antonija L\u00f3peza Garcije i Eloya Moralesa, Eugen Varzi\u0107 se nakon potpunog ovladavanja suvremenom uljanom tehnikom fokusira na istra\u017eivanje psiholo\u0161kog podru\u010dja pojedinca. Eloy Morales ponudio je suvremeni realizam, i transformaciju obi\u010dnoga u neobi\u010dno, na klasi\u010dan na\u010din, a ujedno suvremeni portret. Morales je prenio klasi\u010dne slikarske zasade \u2013 arte figurativosa<\/em> \u2013 na internacionalnu slikarsku zajednicu koja je poha\u0111ala njegove likovne radionice.[11]<\/a> Varzi\u0107 je profitirao u \u0161panjolskom okru\u017eenju shvativ\u0161i ponajprije kako postoji jedan poseban svijet koji selektivna likovna kritika u Hrvatskoj ne poznaje, pa taj fenomen niti ne zna vrjednovati na vjerodostojan na\u010din.<\/p>\r\n \r\n\r\n<\/p>\r\n Moramo podcrtati kako je sada\u0161nja likovna i kriti\u010darska scena nastala na uni\u0161tavanju gra\u0111anske Hrvatske i negiranju tradicije gra\u0111anskog slikarstva. Upravo je za mnoge od njih figuralno slikarstvo odre\u0111eni elitizam, katkad avangarda, ali i izolacija od glavnih struja u suvremenoj umjetnosti.[12]<\/a> Hrvatska suvremena likovna scena predugo je bila izdvojena iz brojnih likovnih krugova unutar zapadnoeuropske likovne ekumene, koliko god se hvalili svojom otvoreno\u0161\u0107u likovnim strujanjima u biv\u0161em sustavu tijekom druge polovine XX. stolje\u0107a. Varzi\u0107ev likovni put odre\u0111eno je svjedo\u010denje tra\u017eenja ponovnih veza sa suvremenom europskom likovnom avangardom, i to u krugovima najkvalitetnijih likovnih umjetnika.<\/p>\r\n \r\n\r\n<\/p>\r\n Varzi\u0107a kao antikomformista i perfekcionista moramo promatrati kao primjer izvrsnosti hrvatske likovne scene, odnosno antipoda velikoga armensko-ameri\u010dkog slikara Tigrana Tsitoghdzyana[13]<\/a> i njegova poimanja suvremenog portreta, kroz transformaciju lica s rukama \u2013 zrcalom du\u0161e. Tsitoghdzyan generacijski pripada Varzi\u0107u \u2013 obojica su imala svoj poseban likovni put i na drugim krajevima svijeta stvorila svoj likovni jezik suvremene figuralizacije, novog i \u017eivotnog portreta u mistici umjetni\u010dkog stvaranja.<\/p>\r\n \r\n\r\n<\/p>\r\n Pietro Annigoni (1910.\u20131988.), koji je 1947. oko svojega manifesta Moderno realisti\u010dko slikarstvo<\/em> okupio slikare Gregorija Sciltana, Carla Guarientija, Xaviera Buena i Giovannija Accija, ponudio je novi realizam, organski nastao na tradiciji renesansne likovnosti, kao antipod avangardi koja je ru\u0161ila sve mostove tradicije i estetike. Kako je rekao povjesni\u010dar umjetnosti Bernard Berenson, Pietro Annigoni je slikar koji je razumljiv svima, jer je njegov likovni jezik jednostavan i jezikom \u010dista srca otvoren svima.[14]<\/a> Stoga je on slikar okrunjenih glava, umjetnik kojega su po\u0161tovali slikari, umjetnik koji se suprotstavljao tiraniji protuesteti\u010dara, izmi\u0161ljenog elitizma umjetnosti za uzak krug odabranih \u2013 progresista, za kojega su stalno postavljali pitanja je li on verist, naturalist ili realist. On je, poput Varzi\u0107a, bio samo slikar lijepoga, razumljivoga \u2013 slikar kod kojega se svi \u017eele portretirati.<\/p>\r\n \r\n\r\n<\/p>\r\n EUGEN VARZI\u0106 I NJEGOVA LICA<\/p>\r\n \r\n\r\n<\/p>\r\n Eugen Varzi\u0107 pripada u skupinu slikara koji nadilaze nacionalne granice i koji je najbli\u017ei fenomenu novog realizma i novog portretizma u ameri\u010dkoj umjetnosti poslije Drugoga svjetskog rata, kako smo ve\u0107 istaknuli, i \u010diji je najpoznatiji predstavnik Jamie Wyeth. Obojica su imala i ratno iskustvo, jedan u Vijetnamskom, a drugi u Domovinskom ratu. Sli\u010dnost u karakteru, umjetni\u010dkom nervu, vi\u0161e je nego o\u010dita. Varzi\u0107 je umjetnik koji oslu\u0161kuje svijet oko sebe te \u017eeli zabilje\u017eiti stvari koje ga zanimaju, jer je slikarstvo na\u010din bilje\u017eenja svijeta, ono je njegov svijet. Slikarstvo je, zapravo, njegov osobni dnevnik. Slikar Jamie Wyeth u jednom od intervjua jasno je rekao kako je slikanje njegovo razmi\u0161ljanje, kao \u0161to je pijanistu sviranje \u2013 svaki dan treba vje\u017ebati, boriti se s prazninom platna. Za slikara Varzi\u0107a tako\u0111er mo\u017eemo re\u0107i da je slikar istine, poput teze koju je Romain Rolland iznio u svojem romanu o Michelangelu: \u00bbZnanost istine i umjetnost istine postojale su i postojat \u0107e uvijek!\u00ab[15]<\/a><\/p>\r\n \r\n\r\n<\/p>\r\n Eugen Varzi\u0107, kao i Jamie Wyeth, trajno su u tra\u017eenju novih likovnih tehnika, te okrenuti eksperimentu. Eugenov autoportret pripada u same vrhunce toga \u017eanra u suvremenoj hrvatskoj likovnoj umjetnosti, a Jamie Wyeth je portretima Andyja Warhola iz 1976. i Johna F. Kennedyja iz 1967. portretistiku postavio na istaknuto mjesto ameri\u010dkog slikarstva, kao slikarski odgovor na dru\u0161tvena pitanja. Poput Pietra Annigonija, Varzi\u0107 hijeratski i osamljeni\u010dki oblikuje svijet lica, koja transformira u dru\u0161tveno anga\u017eirane poruke. Varzi\u0107 je na svojem portretu iznimnom likovnom tehnikom prikazao zabrinutost za sutra\u0161njicu, te svojim pogledom sugerira promatra\u010du da su mnoge stvari jo\u0161 nerije\u0161ene, mnogi procesi nacionalne katarze neokon\u010dani. Slikarski su autoportreti od razdoblja renesanse, baroka, pa do na\u0161ih dana, najzanimljiviji, jer umjetnik kriti\u010dki promatra sebe u odrazu zbiljnosti.<\/p>\r\n \r\n\r\n<\/p>\r\n Yohanan Ha’Matabil<\/em> \u2013 mladi hrvatski intelektualac, odnesen valovima nakaradnog dru\u0161tva u inozemstvo, satrven je svojim du\u0161evnim lomovima, ispitivanjima sebe, samo\u0107om daljine. Pustinja daljine \u2013 nje\u017eno tkivo neshva\u0107ena \u010dovjeka, postaje jednom od klju\u010dnih slika zavr\u0161nog dijela ciklusa koji se rodio na dubokoj mudrosti None<\/em> \u2013 te velike slike hrvatskoga suvremenog slikarstva. Krvave o\u010di neprospavanih no\u0107i osuda su ovoj i sada\u0161njoj Hrvatskoj povla\u0161tenih, nakaradne politi\u010dke strukture i licemjerja ravnopravnosti. Andagrathia \/ Ndrangheta \/ \u1f00\u03bd\u03b4\u03c1\u03b1\u03b3\u03b1\u03b8\u03af\u03b1<\/em> \u2013 heroizam, njegove posljedice koje ostavljaju lomove du\u0161e, na umjetnikovu autoportretu naslikane na na\u010din ostavljanja o\u017eiljaka, svojevrsna su reminiscencija, i to posve schiavoneskne <\/em>snage, na portrete Eloya Moralesa.<\/p>\r\n \r\n\r\n<\/p>\r\n Umjetnik svojim licem na autoportretima Aswir shakhsi’<\/em>, Asshole<\/em>, F20<\/em>, War in my head<\/em>, First days of madness<\/em>, 45<\/em>, anga\u017eirano promatra svijet. Autoportretom Trieste <\/em>\u2013 pokriven kapulja\u010dom \u2013 progovara o procesu tra\u017eenja prvoga Grada, civilizacijskog susreti\u0161ta, mjesta razmjene ideja, kulture i okrenutosti sebi, a ne samo mjesta gdje se kupuje svakida\u0161nja hrana, jer je jeftinija od hrvatskih trgovina uhva\u0107enih u \u010deli\u010dni zagrljaj stranog kapitala, koji si\u0161e snagu hrvatskog \u010dovjeka. Aswir shakhsi’ <\/em>(arapski: portret) prikazuje umjetnika zakrabuljenoga u crnu krinku, poput komandosa, spremnoga da se uhvati u ko\u0161tac s nepravdama vremena. Portret 45<\/em> lirski je portret, unutra\u0161njeg spleena<\/em>, konstatacija prolaznosti \u017eivota. First days of madness <\/em>mo\u017eemo promatrati kao suvremenu reminiscenciju na Tizianovu kompoziciju Alegorija Vremena kojom upravlja Razboritost<\/em>, gdje umjetnik naslikav\u0161i sebe kao kralja ludosti, isto kao i Tizian, razmi\u0161lja mo\u017ee li se bijegom od svakida\u0161njice posti\u0107i ispunjenje pravde. Tko mo\u017ee biti kralj vremena?<\/p>\r\n \r\n\r\n<\/p>\r\n \u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 Umjetnikova supruga Romana, njihova djeca i poznanici, stalni su modeli te bivaju transformirani u nove imaginarne svjetove \u2013 portrete: Christine<\/em>, Winter<\/em>, Night, my love<\/em>, Night<\/em>. Dva portreta Romane, kao Romane orans<\/em> i Romane femme fatal<\/em>, zasigurno tvore zanimljiv diptih u njegovu novom ciklusu. Romana \u2013 o\u010diju uprtih u nebo, ruku sklopljenih u maniri suvremenoga armensko-ameri\u010dkog slikara Tigrana Tsitoghdzyana, gdje se stvarnost majke i supruge isti\u010de u gruboj realnosti \u2013 poput Varzi\u0107eve None<\/em>, odraz je istarske Hrvatice \u2013 \u010duvarice ognji\u0161ta. Ova popartovska impostacija nadogradnja je suvremene sakralnosti, naslje\u0111uju\u0107i velike majstore ranih razdoblja, koji su stvarali novu ikonografiju. Poput antipoda, fatalna Romana biva promatra\u010dicom svijeta kojemu je izlo\u017eena svakog dana, od korumpiranoga dr\u017eavnog aparata, borbe za obitelj, te u prividu glamura biva kraljicom svojega svijeta. Bravuroznom likovnom tehnikom, na kojoj mu mnogi zavide, svojim totalima portreta slikar Varzi\u0107 postavio je nove kanone postmoderne ikonografije.<\/p>\r\n \r\n\r\n<\/p>\r\n Bosna<\/em>, Srbija<\/em>, Hrvatska<\/em> \u2013 svojevrstan triptih, u likovima triju pulskih studentica razmatra usude triju zemalja, njihove navade, strahove, povijesni balast i nesiguran zalog budu\u0107nosti. Triptih po prvi put aktivno propituje alegorije triju zemalja i sudbine iscrtane poput glasovitog portreta Sharbat Gule \u2013 afganistanske djevojke sa stranice \u010dasopisa National Geographic<\/em> fotoreportera Stevea McCurryja iz 1984. godine. Razmazana \u0161minka govori o samo\u0107i tih djevojaka u ranim jutarnjim satima, kada su se vratile s no\u0107nog provoda. \u0160to poslije no\u0107i? Dolazi novi dan, a vrijeme leti i donosi neizvjesnu budu\u0107nost. Isto tako, nje\u017ena i krhka Slavonija<\/em>, pogleda izravno uprtoga u promatra\u010da, propituje na\u0161e jadne politi\u010dare, sluge slugu nevidljivih mo\u0107nika, \u0161to su u\u010dinili sa \u017eitnicom Hrvatske, za\u0161to je siroma\u0161na i napu\u0161tena \u2013 ta zemlja plemenita? Nova bo\u017eica Flora \u2013 Merjema<\/em>, ovjen\u010dana cvije\u0107em, razlivene \u0161minke, u kompoziciji Sleepless Angel<\/em> ili Last Night<\/em>, nova je ljepota \u2013 otkrhnute nevinosti, dok se latice otvaraju u ranu zoru s prvim prosjajima sunca.<\/p>\r\n \r\n\r\n<\/p>\r\n K\u0107i Eva \u010dest je motiv u Varzi\u0107evu slikarstvu, bilo da su to Crossfade<\/em>, Davide<\/em>, Rock and Roll<\/em>, Sirens, Heroin<\/em>, Eva, Comming back to life<\/em>. Teme su to propitivanja suvremenog roditeljstva, svih zamki, opasnosti u kojima se nalazi suvremena obitelj. Isto tako, sin Ego na kompozicijama Dyslexia<\/em>, Ego<\/em> i Starcatcher<\/em>, nosi poruku zagonetke suvremenog odgoja, strahova roditeljske skrbi i brige o dobrobiti djece. Portreti: Paris<\/em>, Seagull (her name is Greta)<\/em>, Adam<\/em>, Testamatta<\/em>, YR<\/em>, Future<\/em>, R(p)ain<\/em>, I woke up like this<\/em>, Christian<\/em>, Star of the Sea<\/em> (najmat albahr<\/em>), Missed<\/em>, Death \u2013 frightening, liberating and inevitable<\/em>, Professor<\/em>, Closer<\/em>, Summer kisses, winter tears<\/em>, Morning sky<\/em> i Vasputnik<\/em>, tvore skupinu koja se ra\u0111ala iz memorije umjetnika.<\/p>\r\n \r\n\r\n<\/p>\r\n Ru\u017eno\u0107a francuskog modela afri\u010dkog podrijetla ima svoju poruku \u2013 kao da je do\u0161ao s neke od umjetnina \u0161panjolskih slikara koji su slikali svijet patuljaka, dvorskih luda. Fizionomijom nas podsje\u0107a na glavu kornja\u010de, jer se ovdje umjetnik, poput maniristi\u010dkog slikara Giuseppea Arcimbolda, poigrava s asocijacijama iz prirode. Kompozicija Alice<\/em>, samo svojim neuobi\u010dajenim izgledom, potvr\u0111uje to umjetnikovo zanimanje za modele, za kojima su posezali kako Vel\u00e1zquez tako i Caravaggio. Zanimljivi u svojoj posebnosti, nude nam se modeli ljudi sa svojim \u017eivotnim pri\u010dama. Portreti nastaju strpljivim radom osvajanja bjeline prostora, brojnim skicama, me\u0111u kojima Skyll Kh\u00e1rybdis<\/em> \u2013 studija oka, potvr\u0111uje Varzi\u0107a virtuozom crte\u017ea.<\/p>\r\n \r\n\r\n<\/p>\r\n Svi modeli podsje\u0107aju na neki doga\u0111aj, trenutak umjetnikova \u017eivota. No majka \u2013 Room<\/em> ima svoju duboku lirsku snagu, jer su na njoj vidljivi emocije i unutra\u0161nje b\u0209lo maj\u010dinstva, iskazano u sfumatu jutarnjeg svjetla. Kompozicija Mother (signing)<\/em>, te Doused<\/em>, na izvjestan na\u010din odska\u010du, ali nose poetiku sumraka, koja isijava i iz kompozicije Bella Ciao<\/em> \u2013 mlade djevojke u prepoznatljivoj S-liniji goti\u010dkih Madona. Kiss<\/em> i 100<\/em> zasigurno su teme na tragu baroknih tema krilatice Sic transit gloria mundi<\/em>. Prolaznost Emocija, odsjaj iz o\u010diju Varzi\u0107evih portreta \u2013 lica na\u0161e svakida\u0161njice, situacija u kojima smo se svi nalazili, govore o duboko humanom slikaru velikoga slikarskog naboja, koji nas vodi k istini ljepote svakodnevlja. Iznimno je va\u017eno potvrditi \u010dinjenicu o visokoj tehni\u010dkoj spretnosti na\u0161ega umjetnika, koja dominira na svim portretima, a jedan od njih preto\u010dio je u veliki mural u Vukovaru, s porukom mira i tolerancije u ovom svijetu nemira.<\/p>\r\n \r\n\r\n<\/p>\r\n Serija portreta vlastite obitelji, poznanik\u00e2, sugerira trajno zanimanje u procesu propitivanja intime, jer umjetnik u razgovoru s modelom mo\u017ee ostvariti kreativan suodnos. Ameri\u010dki slikar Jamie Wyeth, slikaju\u0107i svojega oca Andrewa, istim je putem prolazio \u0161ezdesetih godina XX. stolje\u0107a. Slikarstvo je zapravo Varzi\u0107ev dnevnik, stalna borba s bjelinom platna i tra\u017eenje novih izazova. Time je on otvorio novo poglavlje hrvatskoga suvremenog slikarstva u posve odvojenom smjeru. On ga je, samostalnim razvojem koji je nosio u sebi, odveo u ameri\u010dke likovne tijekove, te je okru\u017een prijateljima i upijaju\u0107i najbolja europska iskustva postigao slikarsku tehniku dostojnu starih majstora.<\/p>\r\n \r\n\r\n<\/p>\r\n KRAJOLICI<\/p>\r\n \r\n\r\n<\/p>\r\n \u00a0Na ovoj izlo\u017ebi izlo\u017eeni su krajolici koji tvore posebnu cjelinu u umjetnikovu stvarala\u0161tvu. Navedimo, ponajprije, Varzi\u0107eva dva krajolika: Odlazak u grad (Going to a town)<\/em> i Obi\u010dan dan (Ordinary day)<\/em>, ra\u0111ena u maniri ameri\u010dkih precizionista, oslonjenih na kubisti\u010dki realizam. Istoj skupini pripadaju i krajolici Casisa<\/em>, \u0160ibenska<\/em>, Life<\/em>, Morning has broken (the silence of night)<\/em>. Taj ameri\u010dki likovni smjer bavi se urbanim temama, reduciraju\u0107i i analiziraju\u0107i formu monumentaliziranih posve uobi\u010dajenih likovnih tema. Pripadnici toga smjera su Charles Sheeler, Charles Demuth, Morton Schamberg, Preston Dickinson i Rolston Crawford.[16]<\/a> Poput pop-art umjetnika, precizionisti su dvadesetih i tridesetih godina XX. stolje\u0107a, kao metafore moralnog integriteta, slikali skromne objekte, ulice … Linija realne skromnosti, poniznosti i likovne iskrenosti konstanta je Varzi\u0107eva slikarstva. U likovnim temama iz svakida\u0161njeg \u017eivota mo\u017eemo razaznati samopronala\u017eenje na tragu ameri\u010dkog slikarstva Andrewa Wyetha koji je, u osamljenosti i izoliranosti, iznimnom vje\u0161tinom prikazivao svijet oko sebe, stvaraju\u0107i svojevrsnu poetiku samo\u0107e.[17]<\/a><\/p>\r\n \r\n\r\n<\/p>\r\n Andrew Wyeth, slikar koji je \u017eivio u harmoniji sa svijetom koji ga okru\u017euje, s cjelovitom vizijom svijeta,[18]<\/a> po svojem istra\u017eiva\u010dkom nervu blizak je slikaru Varzi\u0107u. Tako su i Forest sword<\/em>, Kaoti\u010dan dan, a na slici mir<\/em>, Babina Greda<\/em>, Slika za Romanu\/prvi suton<\/em> i Contia<\/em>, slike stati\u010dne atmosfere i unutra\u0161nje poetike kakve nalazimo u brojnih ameri\u010dkih likovnih \u0161kola, poput \u0161kole Keitha Jacobshagena i njegovih smirenih krajolika.[19]<\/a> Slikarstvo Andrewa Wyetha moglo se, svojom zagasitom gamom i stilizacijom pejsa\u017ea, ponajvi\u0161e povezivati s ranijim likovnim ciklusima u Varzi\u0107evu slikarstvu.[20]<\/a> Od istarskog krajolika Contia<\/em> <\/a>do slavonskoga Babina Greda<\/em> razvidni su melankolija, zagasiti tonovi, neko tra\u017eenje mira. Tmasti, zagasiti krajolici karakteristi\u010dni su kako za Andrewa Wyetha tako i za Pietra Annigonija. Eugen Varzi\u0107 oslanja se na tradiciju ameri\u010dkog slikarstva pa tako u likovnoj dinastiji Wyeth mo\u017eemo prona\u0107i misao vodilju s pomo\u0107u koje on izgra\u0111uje svoju likovnost. Ovdje je ponajprije rije\u010d o Andrewovu sinu Jamesu Wyethu (1946.), koji je svoju karijeru likovnog umjetnika zapo\u010deo s posmrtnim portretom Johna F. Kennedyja (1967.), nastalim temeljitim izu\u010davanjem pokojnoga ameri\u010dkog predsjednika.[21]<\/a><\/p>\r\n \r\n\r\n<\/p>\r\n Ovim likovnim ciklusom lica i snenih pejsa\u017ea Eugen Varzi\u0107 zaokru\u017eio je razdoblje od pet godina, katkad politi\u010dki proskribiranoga naziva \u00bbpetoljetka\u00ab, no broj pet uistinu je oznaka \u0161irenja i dinami\u010dnosti razvoja velikoga likovnog talenta \u2013 \u0161irokoga slavonskog duha, napojenoga i oslonjenoga na tradiciju novog figuralizma hispano-ameri\u010dke likovne tradicije.<\/p>\r\n \r\n\r\n<\/p>\r\n dr.sc.Vinicije B.Lupis<\/p>\r\n \r\n\r\n<\/p>\r\n \r\n\r\n<\/p>\r\n [1]<\/a> Zdravko GAVRAN, Ljepota kao prosjaj vrijednosti i umnosti, u: Rajmund KUPAREO, Um i umjetnost: eseji<\/em>, Zagreb, 2007., i pretiskano u: Rajmund KUPAREO, Prebivao je me\u0111u nama. Tri suvremena prikaza o jednom davnom doga\u0111aju<\/em>, Zagreb, 2019., 179\u2013181.<\/p>\r\n \r\n\r\n<\/p>\r\n [2]<\/a> Pavao BUTORAC, Problem kulture<\/em>, Dubrovnik, 1966., 7\u20138.<\/p>\r\n \r\n\r\n<\/p>\r\n [3]<\/a> Briony FER, David BATCHELOR, Paul WOOD, Realism, Rationalism, Surrealism: Art between the Wars<\/em>, Hong Kong, 1994., 3.<\/p>\r\n \r\n\r\n<\/p>\r\n [4]<\/a> Ann Eden GIBSON, Abstract Expressionism; Other Politics<\/em>, Yale, 1997., 9.<\/p>\r\n \r\n\r\n<\/p>\r\n [5]<\/a> Briony FER, Introduction, u: Francis FRASCINA, Nigel BLAKE, Briony FER, Tamar GARB, Charles HARRISON, Modernity and Modernism. French Painting in the Nineteenth Century<\/em>, edicija\u00a0 Modern Art Practices and Debates, tiskano u Italiji, 1993., 9.<\/p>\r\n \r\n\r\n<\/p>\r\n [6]<\/a> Jonathan BROWN, Images and Ideas in Seventeenth-Century Spanish Painting<\/em>, Princenton, 1978., 87.<\/p>\r\n \r\n\r\n<\/p>\r\n [7]<\/a> Guy SIRCELLO, New Theory of Beauty<\/em>, Princeton, 1975., 3.<\/p>\r\n \r\n\r\n<\/p>\r\n [8]<\/a> Jules David PROWN, American Painting: From Its Beginnings to the Armory Show<\/em>, Skira\/Rizzoli, \u017deneva, 1987., 7\u20139.<\/p>\r\n \r\n\r\n<\/p>\r\n [9]<\/a> Barbara ROSE, American Painting. The Twentieth Century<\/em>, Skira\/Rizzoli, \u017deneva, 1986., 7.<\/p>\r\n \r\n\r\n<\/p>\r\n [10]<\/a> Contra imaginum calumniatores<\/em>, I., 16, izd. Kotter, 89\u201390.<\/p>\r\n \r\n\r\n<\/p>\r\n [11]<\/a> Santiago S\u00c1NCHEZ ECHEBERR\u00cdA, Ciclos, procesos y consciencia, u: Eloy Morales Dibujos y pinturas 1996\u20132011<\/em>, Madrid, 2011., 3.<\/p>\r\n \r\n\r\n<\/p>\r\n [12]<\/a> Briony FER, David BATCHELOR, Paul WOOD, Realism,<\/em> Rationalism, Surrealism<\/em>, Yale University Press, New Haven & London, 1993., 1.<\/p>\r\n \r\n\r\n<\/p>\r\n [13]<\/a> Rebecca KILLMAN, Tigran Tsitoghdzyan: Reflections in the Age of Technology<\/a>, u:\u00a0Visual Language Magazine<\/em>, 3 (7), New York, 2014.<\/p>\r\n \r\n\r\n<\/p>\r\n [14]<\/a> Bernard BERENSON, Annigoni<\/em>, Pagliai Polistampa, Firenca, 2000., 1.<\/p>\r\n \r\n\r\n<\/p>\r\n [15]<\/a> Romain ROLLAND, Michelangelo<\/em>, Zagreb, 1940., 17.<\/p>\r\n \r\n\r\n<\/p>\r\n [16]<\/a> Barbara ROSE, nav. dj.<\/em>, 34.<\/p>\r\n \r\n\r\n<\/p>\r\n [17]<\/a> Barbara ROSE, nav. dj.<\/em>, 48\u201349.<\/p>\r\n \r\n\r\n<\/p>\r\n [18]<\/a> E. P. RICHARDSON, Painting in America: From 1502 to the present<\/em>, Thomas Y. Crowell Company, New York, 1967., 420.<\/p>\r\n \r\n\r\n<\/p>\r\n [19]<\/a> Jules David PROWN, Nancy K. ANDERSON, William CRONON, Brian W. DIPPIE, Martha A. SANDWEISS, Susan PRENDERGAST SCHOELWER, Howard R. LAMAR, Discovered Lands, Invented Pasts<\/em>, Yale University Press, New Haven & London, 1992., 190\u2013192.<\/p>\r\n \r\n\r\n<\/p>\r\n
\r\n
![Contia<\/em> <\/a>do slavonskoga Babina Greda<\/em> razvidni su melankolija, zagasiti tonovi, neko tra\u017eenje mira. Tmasti, zagasiti krajolici karakteristi\u010dni su kako za Andrewa Wyetha tako i za Pietra Annigonija. Eugen Varzi\u0107 oslanja se na tradiciju ameri\u010dkog slikarstva pa tako u likovnoj dinastiji Wyeth mo\u017eemo prona\u0107i misao vodilju s pomo\u0107u koje on izgra\u0111uje svoju likovnost. Ovdje je ponajprije rije\u010d o Andrewovu sinu Jamesu Wyethu (1946.), koji je svoju karijeru likovnog umjetnika zapo\u010deo s posmrtnim portretom Johna F. Kennedyja (1967.), nastalim temeljitim izu\u010davanjem pokojnoga ameri\u010dkog predsjednika.[21]<\/a><\/p>\r\n\r\n\r\n<\/p>\r\nOvim likovnim ciklusom lica i snenih pejsa\u017ea Eugen Varzi\u0107 zaokru\u017eio je razdoblje od pet godina, katkad politi\u010dki proskribiranoga naziva \u00bbpetoljetka\u00ab, no broj pet uistinu je oznaka \u0161irenja i dinami\u010dnosti razvoja velikoga likovnog talenta \u2013 \u0161irokoga slavonskog duha, napojenoga i oslonjenoga na tradiciju novog figuralizma hispano-ameri\u010dke likovne tradicije.<\/p>\r\n\r\n\r\n<\/p>\r\ndr.sc.Vinicije B.Lupis<\/p>\r\n\r\n\r\n<\/p>\r\n\r\n\r\n\r\n<\/p>\r\n[1]<\/a> Zdravko GAVRAN, Ljepota kao prosjaj vrijednosti i umnosti, u: Rajmund KUPAREO, Um i umjetnost: eseji<\/em>, Zagreb, 2007., i pretiskano u: Rajmund KUPAREO, Prebivao je me\u0111u nama. Tri suvremena prikaza o jednom davnom doga\u0111aju<\/em>, Zagreb, 2019., 179\u2013181.<\/p>\r\n\r\n\r\n<\/p>\r\n[2]<\/a> Pavao BUTORAC, Problem kulture<\/em>, Dubrovnik, 1966., 7\u20138.<\/p>\r\n\r\n\r\n<\/p>\r\n[3]<\/a> Briony FER, David BATCHELOR, Paul WOOD, Realism, Rationalism, Surrealism: Art between the Wars<\/em>, Hong Kong, 1994., 3.<\/p>\r\n\r\n\r\n<\/p>\r\n[4]<\/a> Ann Eden GIBSON, Abstract Expressionism; Other Politics<\/em>, Yale, 1997., 9.<\/p>\r\n\r\n\r\n<\/p>\r\n[5]<\/a> Briony FER, Introduction, u: Francis FRASCINA, Nigel BLAKE, Briony FER, Tamar GARB, Charles HARRISON, Modernity and Modernism. French Painting in the Nineteenth Century<\/em>, edicija\u00a0 Modern Art Practices and Debates, tiskano u Italiji, 1993., 9.<\/p>\r\n\r\n\r\n<\/p>\r\n[6]<\/a> Jonathan BROWN, Images and Ideas in Seventeenth-Century Spanish Painting<\/em>, Princenton, 1978., 87.<\/p>\r\n\r\n\r\n<\/p>\r\n[7]<\/a> Guy SIRCELLO, New Theory of Beauty<\/em>, Princeton, 1975., 3.<\/p>\r\n\r\n\r\n<\/p>\r\n[8]<\/a> Jules David PROWN, American Painting: From Its Beginnings to the Armory Show<\/em>, Skira\/Rizzoli, \u017deneva, 1987., 7\u20139.<\/p>\r\n\r\n\r\n<\/p>\r\n[9]<\/a> Barbara ROSE, American Painting. The Twentieth Century<\/em>, Skira\/Rizzoli, \u017deneva, 1986., 7.<\/p>\r\n\r\n\r\n<\/p>\r\n[10]<\/a> Contra imaginum calumniatores<\/em>, I., 16, izd. Kotter, 89\u201390.<\/p>\r\n\r\n\r\n<\/p>\r\n[11]<\/a> Santiago S\u00c1NCHEZ ECHEBERR\u00cdA, Ciclos, procesos y consciencia, u: Eloy Morales Dibujos y pinturas 1996\u20132011<\/em>, Madrid, 2011., 3.<\/p>\r\n\r\n\r\n<\/p>\r\n[12]<\/a> Briony FER, David BATCHELOR, Paul WOOD, Realism,<\/em> Rationalism, Surrealism<\/em>, Yale University Press, New Haven & London, 1993., 1.<\/p>\r\n\r\n\r\n<\/p>\r\n[13]<\/a> Rebecca KILLMAN, Tigran Tsitoghdzyan: Reflections in the Age of Technology<\/a>, u:\u00a0Visual Language Magazine<\/em>, 3 (7), New York, 2014.<\/p>\r\n\r\n\r\n<\/p>\r\n[14]<\/a> Bernard BERENSON, Annigoni<\/em>, Pagliai Polistampa, Firenca, 2000., 1.<\/p>\r\n\r\n\r\n<\/p>\r\n[15]<\/a> Romain ROLLAND, Michelangelo<\/em>, Zagreb, 1940., 17.<\/p>\r\n\r\n\r\n<\/p>\r\n[16]<\/a> Barbara ROSE, nav. dj.<\/em>, 34.<\/p>\r\n\r\n\r\n<\/p>\r\n[17]<\/a> Barbara ROSE, nav. dj.<\/em>, 48\u201349.<\/p>\r\n\r\n\r\n<\/p>\r\n[18]<\/a> E. P. RICHARDSON, Painting in America: From 1502 to the present<\/em>, Thomas Y. Crowell Company, New York, 1967., 420.<\/p>\r\n\r\n\r\n<\/p>\r\n[19]<\/a> Jules David PROWN, Nancy K. ANDERSON, William CRONON, Brian W. DIPPIE, Martha A. SANDWEISS, Susan PRENDERGAST SCHOELWER, Howard R. LAMAR, Discovered Lands, Invented Pasts<\/em>, Yale University Press, New Haven & London, 1992., 190\u2013192.<\/p>\r\n\r\n\r\n<\/p>\r\n[20]<\/a> Betsy JAMES WYETH, Wyeth at Kuerners<\/em>, Press of A. Colish, Inc., Mt. Vernon, New York, 1976.<\/p>\r\n\r\n\r\n<\/p>\r\n[21]<\/a> James H. DUFF, An American Vision: Three Generations of Wyeth Art, Little Brown & Company, Boston, 1987., 57.<\/p>\r\n<\/p>\r\n\r\n\u00a0<\/div>\r\n<\/div>","protected":false},"excerpt":{"rendered":"Pi\u0161u\u0107i ovaj tekst o slikaru Eugenu Varzi\u0107u, iznimnoj likovnoj osobnosti hrvatske likovne scene, pristupio sam sa stajali\u0161tem kako ga treba promatrati kroz prizmu autonomne likovnosti, neoslonjene na ikakav likovni smjer<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":8187,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"advanced_seo_description":"","jetpack_seo_html_title":"","jetpack_seo_noindex":false,"jetpack_post_was_ever_published":false,"_jetpack_newsletter_access":"","_jetpack_dont_email_post_to_subs":false,"_jetpack_newsletter_tier_id":0,"_jetpack_memberships_contains_paywalled_content":false,"_jetpack_memberships_contains_paid_content":false,"footnotes":""},"categories":[10],"tags":[],"class_list":["post-6969","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-recenzije"],"translation":{"provider":"WPGlobus","version":"3.0.2","language":"hr","enabled_languages":["en","hr"],"languages":{"en":{"title":true,"content":true,"excerpt":true},"hr":{"title":true,"content":true,"excerpt":true}}},"jetpack_featured_media_url":"https:\/\/eugenvarzic.com\/wp-content\/uploads\/2021\/09\/219696949_2909226209393915_7358684334730077872_n.jpg","jetpack_sharing_enabled":true,"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/eugenvarzic.com\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/6969","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/eugenvarzic.com\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/eugenvarzic.com\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/eugenvarzic.com\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/eugenvarzic.com\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=6969"}],"version-history":[{"count":23,"href":"https:\/\/eugenvarzic.com\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/6969\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":9432,"href":"https:\/\/eugenvarzic.com\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/6969\/revisions\/9432"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/eugenvarzic.com\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/media\/8187"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/eugenvarzic.com\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=6969"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/eugenvarzic.com\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=6969"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/eugenvarzic.com\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=6969"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}](\"https:\/\/i1.wp.com\/eugenvarzic.com\/wp-content\/uploads\/2017\/03\/20264821_1323240027773993_2598518861245640330_n.jpg\"){kind=link}