Otkriti ono \u0161to le\u017ei ispod povr\u0161ine svakodnevnog i jednostavnog. Raditi ono \u0161to volite, voljeti ono \u0161to stvarate. Skoro ritualno. Za umjetnika, to je i po\u010detak i kraj. Uvijek postavljati nove zagonetke izgleda i stvarnosti…<\/p>\n
Suglasnost s stvarno\u0161\u0107u u razumijevanju umjetnosti u anti\u010dko doba bila je sinonim za istinu. Jedan od najutjecajnijih pojmova anti\u010dke gr\u010dke estetike, mimikrija, ozna\u010davaju\u0107i imitativan i predstavlja\u010dki odnos umjetnosti prema stvarnosti, ili je shva\u0107en kao iluzija ili kao osjetilno dat. Za Platona, svaka je umjetnost bila sjena “sjene”, besmisleno kopiranje ne\u010dega \u0161to ve\u0107 postoji. Aristotel je umjetnost pribli\u017eio stvaranju i otkrivanju. Kognitivno, umjetnik ne kopira, on tuma\u010di sa svojim stanjem uma. Upravo je jedno takvo stanje uma, meditativno usmjereno prema estetici, ono \u0161to djeluje na prvo, \u0161to mapira emocije, iskustva i snove.<\/p>\n
Bave\u0107i se novim pristupom staroj temi, Eugen Varzi\u0107 stvara vlastitu stvarnost s potpuno svje\u017eim nizom (auto)portreta. Portret (francuski portrait, od latinskog protrahere – iznijeti na svjetlo, otkriti i od starofrancuske rije\u010di pourtraire – crtati) kao jedan od najstarijih umjetni\u010dkih motiva, nije samo preno\u0161enje fizi\u010dkih karakteristika, ve\u0107 i bilje\u0161ka o identitetu pojedinca. U maniri ameri\u010dkih precizionista, Varzi\u0107 je do\u017eivio kvalitativni uzlet sa serijom portreta \u010desto ozna\u010denih kao hiperrealizam. Tra\u017ee\u0107i svoj vlastiti put razvoja, uzimaju\u0107i tradiciju kao polazi\u0161te i prednost, slijedio je radove stranih autora poput S. Velasca, A. Garcia Lopeza i J. Butlera. Racionalnost forme i oblika, zakonitost tehnike, u intuitivnoj potrebi za stvaranjem, Varzi\u0107 je usavr\u0161io u Madridu na seminaru Eloy Moralesa. Najnoviji ciklus slika izra\u017eava umjetnikovu potrebu za uspostavljanjem novih emocionalnih razina s ljudima iz njegove neposredne okoline. Prijelomni trenutak u autorovoj kreativnosti dogodio se stvaranjem paradigmati\u010dnog portreta nazvanog Nedjelja, portret bake njegove supruge Romane. Nedavni umjetni\u010dki ciklus ovdje dobiva zna\u010dajan po\u010detak – trivijalna scena duboko je emocionalno i konotativno uzdignuta. \u017divot, sve promjene i konstante vremena zapisane su na licu bake. Nakupine koje \u017eivot nosi. To je djelo koje postoji, me\u0111u drugim afirmiranim radovima mladih umjetnika, unutar novog realizma na doma\u0107oj umjetni\u010dkoj sceni. Nema granica, stvarnost je vi\u0161edimenzionalna, stalno mijenjanje i potpuno fragmentirana. Varzi\u0107ev portretizam nije usmjeren na zadovoljenje formalne umjetni\u010dke prirode rada, njegovo slikarstvo je vizualna senzacija koja tra\u017ei znati\u017eeljne poglede. Ogledanjem vlastite osobnosti u autoportretu 45, Eugen Varzi\u0107 razmi\u0161lja o gubitku centra, osobnog ili kolektivnog, o refrakciji stvarnosti koja vi\u0161e nije iluzorna samo na platnu. Samosvijest nije fraktal toliko koliko odraz vlastitog lika.<\/p>\n
Izraz lica glavni je fokus niza radova u kojima je svako pojedino “Ja” optu\u017eeno poput dnevnog svjetla, a pitanje identiteta i statusa pojedinca ostaje nepoznato. Naturalisti\u010dki naslikana lica vizualno su pro\u0161irenje bliske, obiteljske ili prijateljske veze izme\u0111u umjetnika i modela. Fascinacija autora slikarstvom nije skup aluzivnih fiziognomija u krupnom planu, osobnosti se ni\u017eu pred nama, uloge se re\u0111u. Razumijevanje i me\u0111uzavisnost sebe i Drugoga u ovim radovima je okida\u010d pri\u010da, stanja i vjerovanja. Galerija razlika i sli\u010dnosti istovremeno. Potpuno umjetni\u010dki iskreni, portreti su zapisi \u017eivota. Zapisi lica koja pamte sve. Posve\u0107eni i energi\u010dni, umjetnikov kist manipulira ravninom, izaziva iluziju. S fotografijom kao predlo\u0161kom, Varzi\u0107 potpuno dematerijalizira slikarsko platno. Tonalnim modeliranjem isti\u010de mesnatost (boju ljudske ko\u017ee), igraju\u0107i se neustra\u0161ivom strukturnom linijom u prikazu kose i razli\u010ditih materijala. Veristi\u010dkom precizno\u0161\u0107u, Varzi\u0107 izaziva osjetilnu provokaciju koja se odvija na pozornici slikarova platna. Narativ je skriven, ovisan o promatra\u010du. O onome tko je vi\u0161e od promatra\u010da. Koji se uklju\u010duje licem u lice, oko u oko.<\/p>\n
Nema jedinstvenih istina u umjetnosti. Pogled na svijet uvjetovan je na\u0161im (nedostatkom) znanja, a imitiranje stvarnosti samo je jedan simboli\u010dki oblik prikaza. Ludilo hiperprodukcije slika postavlja pitanje estetike ne samo digitalnog prostora, ve\u0107 i estetike suvremene umjetnosti op\u0107enito. Unato\u010d tome \u0161to je suvremena umjetnost ve\u0107inom orijentirana prema konceptualnim djelima, neki autori se vra\u0107aju tradicionalnom shva\u0107anju umjetnosti kao vje\u0161tine, vra\u0107aju\u0107i se figurativnoj umjetnosti i odaju\u0107i po\u010dast starim majstorima pro\u0161lih stolje\u0107a. Varzi\u0107eva slikarstvo nije prikaz novog medijskog do\u017eivljaja, njegova je namjera stvoriti ne\u0161to novo i jedinstveno. Konstanta stvarala\u010dkog procesa je prava konstanta njegovog \u017eivota. Umjetnost je uzrok i posljedica. U tim trenucima, misli i ideje usmjerene su na poseban na\u010din, usmjerene prema neizvjesnoj slatko\u0107i uvijek novih izazova.<\/p>\n
Martinela Dragi\u010devi\u0107<\/p>\n