NOVOSTI

Razgovor za Hrvatski fokus

Eugen Varzić suvremeni je hrvatski i europski likovni djelatnik. Diplomirao je 1999. na slikarskom odjelu Filozofskoga fakulteta u Rijeci. Izlagao je na više desetaka samostalnih izložbi. Višestruko je nagrađivan.

 Nedavno ste boravili u Italiji na studijskom putovanju.
– Da, boravio sam u Italiji, točije u Toscani, no ne baš na studijskom putovanju. Naime, već dvije godine sudjelujem u likovnom projektu Corys Art, koji okuplja umjetnike iz cijeloga svijeta. Kod nas bi rekli likovna kolonija, no ovaj projekt je kompleksniji i stvara određene pomake u na kulturnoj sceni južne Toskane. Dakle, sve se održava u gradu Cortona, u blizini jezera Trasimeno, na samoj granici Toscane i Umbrije. Projekt je pokrenuo Frangie Youssef Boutros, Libanonac s talijanskom adresom koji je ujedno i vlasnik Hotela Corys u sklopu kojeg je i RistoArte, gdje se odvija aktivni umjetnički i gurmanski život.
Umjetnički direktor projekta je  Edoardo Carrai. Početkom slijedeće godine u samom središtu grada Cortone otvara se galerija koja će promovirati sve aktivnosti Corys Arts. Također početkom slijedeće godine, u siječnju postavljam sliku u crkvi sv. Karla u Torreoneu. S obzirom na moje veliko iskustvo u radu za sakralne objekte, ovo će biti nešto moderniji, slobodniji pristup u radu. Naime, kao slikar bit ću slobodan u likovnom prikazu, poštivajući kršćansku ikonografiju. Corys Art i budući projektim izlaze izvan granica Cortone, odnosno Toscane. No, o tome je još rano govoriti. Za sada još jedino mogu najaviti svoju samostalnu izložbu u Cortoni u ožujku 2011.

 

 

 Toscana kao motiv?
– Inspirativna, ali prelijepa da bi se slikala. Idealna kao ambijent za rad. Zemlja odličnih ljudi, vina i  krajolika. I prebogate povijesti. Mjesto gdje je bio smješten moj atelier gledao je od jezera Trasimena pa skoro do Arezza. Predivno, otvoreno i veliko. Kada proniknete malo dublje u povijest, dublje od opće poznatih turitičkih informacija, Toscana vas obuzima i oduzima dah.To čini već stoljećima. Čini to i Istra, na neki svoj divlji način. Istra je čest motiv mojih pejzaža, ona ima izvornu netaknutu ljepotu pejzaža, koja polako nestaje. Zato kao motiv zove i provocira.
• Što je posebno karakteristično u novom talijanskom ciklusu?
– Ne bih nazvao novu seriju talijanskim ciklusom, mada iskreno sve je krenulo prošle godine baš tu u Cortoni. Sa sobom sam donio crteže koje sam napravio u atelieru u Istri, te ih počeo razrađivati u Italiji, te ih radim i dovršavam u Istri, pa ponovno u Italiji i tako gotovo godinu dana. Radni naziv ciklusa je Weltsmertz. Malo je prostora za objašnjenje, ukratko; napetost užasa ovo svijeta, nemir, i neba čudnih boja, sve je u nemiru osim središnje figure Žene koja daje nadu, okupana svijetlom, bezvremena moderna svetica koja pripada svima… Svoj vrhunac serija slika doživljava trenutačno u mojem atelieru. Barem što se mene tiče. Model za sve slike bila je moja supruga Romana. Često su mi članovi obitelji modeli za slike, tako da sam 2004. u Parizu napravio seriju slika s predimenzioniranim portretima kćerke Eve. Sin Ego je još mali neukroćeni vjetar i teže ga je loviti kao motiv, no i on se povremeno javlja na slikama. Dakle, serija slika Weltsmertz je pri kraju.
 • Formati, tehnike?
– U ovoj novoj seriji eksperimentirao sam s formatima, od malih 40×30 cm do velikih 150×100 cm, gotovo sve formate sam isprobao. Zanimljivo je istaknuti da sam ljetos prilikom jedne izložbe napravio sliku koja je bila duga 12 metara! Razmontirao sam krevet od none koji je, čini mi se, odradio tri generacije, i na njemu napravio sliku pod nazivom Sanjajući Istru. Kod mojeg rada je specifično što uvijek kombiniram od ulja, akrila, aplikacija u gipsu, koristim sve moguće. Rad za i u crkvi dao mi je priliku doraditi svoju slikarsku tehniku. Dakle, nisam restaurirao, nego sam radio nove slike, stropne, oltarne, slike križnog puta. Te sam tu klasičnu slikarsku tehniku primijenio na nove slike. Osjećam da kod publike dobro prolazim, da moje slike kroz te ljude žive.
Jednom prilikom, 2002. godine, radio sam ciklus pod nazivom Memento mundi, koji je bio rađen na drvenim podlogama, s gipsanim aplikacijama. Toliko su te slike fizički bile teške da sam iznajmio manji kamion za prijevoz istih! U zadnje vrijeme “navukao” sam se na akril. Posjetio sam jedan seminar o korištenju akrilnih boja u Zagrebu, koje je organizirao gospodin Predrag Budimir, seminar koji mi je otvorio čitav jedan svemir. Smatram da je u nas potrebno više ovakvih seminara. Najnovije slike su kombinacija akrila, kolaža i završno ulja na platnu.

 • Planovi, izložbe, monografije…?

– Fraza; Ako želiš nasmijati Boga, reci mu svoje planove. Kako sam prije istaknuo, moj fokus se malo pomalo seli u Italiju. Tamo postoje određeni ljudi, projekti s kojima sam vezan i s kojima ću dosta toga realizirati u 2011. godini. Moj prvi susret s talijanskom likovnom scenom bio je 1999., kada sam aktivno sudjelovao u radu likovne grupe groznog naziva Cromatismo Ermentico, a kako sam individualac nastavio sam svojim putem. I upoznao prekrasne ljude, umjetnike s kojima i danas surađujem. Zatim sam surađivao sa umjetničkom grupom Aura iz Udina, pa je pokojni Pavarotti postao vlasnikom moje slike. Što se tiče Hrvatske tu nemam planove. Zaista. Čitav niz problema i zatvorenih umova za samostalno izlaganje sve moje planove seli preko granice.
Par likovnih projekata ću realizirati u Istri, likovne natječaje koje vodim, narudžbe za crkve. Uglavnom planiram raditi na novim slikama u miru svog ateliera u Kufcima. I naravno, posjetit ću predivni Ston, gdje s ogrankom Matice hrvatske imam odličan odnos kroz sudjelovanje u likovnoj koloniji Ston, koja je ujedno i jedina kolonija u kojoj sudjelujem. Kao novost mogu još reći da u Beču izlazi drugo izdanje leksikona Fantastične i nadrealne umjetnosti, autora Gerharda Habarte, koji me uvrstio u njega.
• Što je trenutačno, novo u atelieru?
– U atelieru trenutačno radim na skicama i studijama u ulju za rad u crkvi sv. Karla. Također završavam jedan niz radova koji će biti postavljeni u putne kapelice (tzv. kapitele ) širom Istre. Uskoro bih počeo raditi na velikim platnima za samostalnu izložbu. Kada kažem velikim mislim na formate od 3×3 metra. I razmišljam o svijetu bez granica i rata.